• No results found

Dissertatio Aristotelicam summi boni notionem exponens. Quam venia ampl. facult. philos. Upsal. p. p. ... Fredericus Georgius Afzelius stip. reg. Caroli Johannis et Vilhelmus Ekblom stip Nessel. Roslago-Uplandi. In audit. Gustav. die IX Decembris MDCCCXXX

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Dissertatio Aristotelicam summi boni notionem exponens. Quam venia ampl. facult. philos. Upsal. p. p. ... Fredericus Georgius Afzelius stip. reg. Caroli Johannis et Vilhelmus Ekblom stip Nessel. Roslago-Uplandi. In audit. Gustav. die IX Decembris MDCCCXXX"

Copied!
12
0
0

Loading.... (view fulltext now)

Full text

(1)

3

D I S S E R T A T I O

A R I S T O T l i L I G A M S U M M I B O N I N O T I O N E M E X P O N E N S .

, » . ' QUAM

VEXI A AM PL. FACULT. PHILOS LPSAL.

9 V. P. m a g .

F R E D R I C U S G E O R G I U S A F ZEL1 US

S I II*. REG. C A K U L I J O H A N N I S E T V I L H E L M Ü S E Ii B L 0 M S T I P . N E S S E L . R O S L A G O - U F L A K D I. ' / IN A U D IT G U ST A V . D IE IX DECEMBRIS MDCCCXXXV II. i » II. A. M. S. P. III. K J P S A I i l A E , E X C U D E B A N T R E G I A E A C A D E M IA E T Y P O GR A P H E

(2)

X " •»

-D e H u l d a s t e F ö r ä l d r a r

e g n a ( 1 1

a f

(3)

N u n c v e r o , quoniam hoc no3 etiam tractare coepimu s , b o n u m illud universale et I d e a l e , sive ideam boni (ttjv iâs- un xou ùyu&où), c o n sid erabim us 1 0

). H o c i g itu r ipsum p e r se d em alii volunt, ex eo perSpiciiur, quod divitiae utiles d u m tax at «Intj et q u i tales p r o p te r aliud expetantur

y x ç , x x l x W o v x x p iv '). Atqui finis bonorum talis esse d eb et, ut ad eum om nia bona referri oporte a t: ipsum autem n u s q u m . [N icorn. 1. c. 8.] S ed ab bis sim ilibusque nugis orationem revocare opo

r te t, s e la b o rem ac teinpora pe «bunus.

I o ) Hac ideae Plalouicaé sagacissim i recognitione, quam u n iv ersam , nisi quae ideam b o n i spectet, exponere nostro instituto est alien u m , Aristoteles ip se , dolente F la to u e , se sincerum ejus discipulum praestitit: minim e q u idem ta le m , qui jurans in verba m agistri nihil m utaret: (nam hic erat Speuctppus :) sed qui rationem a m agistro acceptam proferret et amplificaret. Ratio igitu r A ristotelica Platonicae in -tim à cohaeret connexione, et vera ejus continuatio est: i d , quod ex hac ipsa ideae recognitione cognoscere Iicçt. Q uod quum ita sit, eo m agis m ira m u r, h o c , quasi sem en rationis A ristotelicae, a plerisque praetermissum esse. S ic , u t eos relin ­ q u a m , qui universam Aristotelis philosophiam exposu eru n t, C arolus ille M icheletus in o pella suo supra citato, (idque, ut inscriptione oste n ta t, eâ m eute conscripserit, u t ethicen A ristotelicain ad systema absolutum exige re t,) ne uno quidem verbo hanc re m , gravissim am dixerim , commemoravit. Q u o d quidem ei m elius succes­ s i t, q uippe quum notionem sum m i boni jam concretam p eteret; nobis v ero , qui n o tionem m agis m agisque adcrescentom observare vo lum us, ne m inim am quidem explicationis p artem om ittere licet. —— Veruin tamen p riu s , quam hoc a d g red iar, d e aliå r e , huic conjuncta, breviter dicam : de famosà illa A ristotelis erga Plato« n em insolentia. C rim en hocce in iq u u m , ni fallim ur, a Diogene Lae

rtio m a n a v it, q u i, uti ad so let, de Aristotele mftlta fabulatur. Ille nem pe d icit: ' A n ii r v i S i Y lX x ru vos i n ntçiovTof* u7re (fixilv ixuvov tix ttv , A p t r r o T i X y s t)jxx< u n e X x x - n a i , x x S x t r i g t i r x vooXxoict yirvyB ivrx rtjv [L ib. V , c. 1, sect. 4« E d . S t.] A t v e r o , ueque in isto (fixffiv auctoritas est idonea

, ex qua res aliqua certa efficiatur, e t, fide testimonio tam vago non abrog ata, judicium hoc ita accipi d ebere v id etu r, u t potius redoleat indignationem Platonis erga discipulum m agnam sui spem co m m o v entem , quam anim uin Aristotelis erga d o cto rem , quo per vigioti annos fam iliarissim e usus fuisset, ingratum testetur. Q uam quidem suspicionem , eïsi eam satis probaverit illud xxfffrtj l lX xtuivoc i r i n tp io vro s, suffidcire licet alio

Platonis de A ristotele judicio, quod hic ipse Diogenes re fe rt: (fixai "kiytiv r e v TJXx t x v x, f f v y x f i y o v r x xi t o v

(sc. ZivoKr.xryv ) ’A p ijro rtX s/, T y /uiv /xvxitos <hr, r £ S i % x \iv 3 v . [Lib. IV , c. 2, sect, a .] Ia hanc eaudem sententiam iu

(4)

-■. x - t - >’

- , i

b o n u m (ctvxb ro aya&ov) t al e esse p e r h i b e t u r , ut e t p r i m u m

ßit o m n i u m b o n o r u m , e t c a us sa ejus b o n i t a t i s , qu a m p o s s i ­ d e n t r e l i q u a b o n a (c

5

vttuqxei, iw t k txqwxw rfvui xwv ùyud-wv aal

tco aîxioj, tt} naQOvaiu tchç «Hotç xoïi uyu&ov s h a t ) . At u t r u m »

q u e in i d e a m boni c on v e n i r e dicunt. N a m o m n e b o n u m e a t e n u s est b o n u m , q u a te n u s i deae par t i ceps est (aaxù

/tero-

a a i ofioioxtjTU èaeivt]ç xaX'ku u y a ß u eirui)'. e t , sublatu idea

p a r t i c i p a n t e , p ar t i c e p s q u o q u e b o n u m t o l l a t u r necesse est

JuvatQOVfiévov xov fisxe^ofidvov, uvaiQtLO&cu aal i ù fiEicy

ovxu xrfi Idd- ). E r g o i dea e t c a u s s a e s t, e t pri ma o m n i u m b o no r u m .

Q u o d si i d e a o m n i u m bo n o r u m pr i ma est c a u s s a

, e a d e m i*-

p s u m q u o q u e p e r se b o nu m est (üjots t h a ï avxb xb uya&bv xt]v

idéuv tov àya&oïi). B o n i enim i dea p a r i t e r , ac r e l i q u a e , ab

iis , c u m q u ib us b o n i t a t em suam p a r t i c i p a t , est se p a r a t a et s e o r s im h a b i t a t (ywçtoxrjv e h u t xwv fttxfybrxcov, wart

eq nul xuç

uXXaç îdéaç): id e s t , i de a boni in se et sibi ipsa est i ) —

su p e r id quoque q u a d rat, q u o d supra dixim us de recognitione ideae ab A rlstolefe suscepta. Q u a m q u a m , n e d iu tiu s his nugis im m o re m u r, adp o n cre libet ipsa A ii- stotelis v e rb a , m e ra m spirau tia b en ig n itatem , quae huic disceptationi p ra e fa

tu r, d i­ c e n s : T o i i x o t^ o X o v , ß i X r i o v Vius i f T i a x i ^ x c r^ x i - x u i i o m a ç y i x t n u

s "Kiyt- r x s , x a l n i o irgosxvTovs rtjs ro /« v r> ;r yivo/ui^tjs ^yiyrrtcos, iiu. r i (piXovs

u v i g x s tltotyuytTv TOL tViq, A o i ê i t i àv Ferais ß t X n ov

x x i tir7» i t i cruitv §>ot y t Tt}s ocXtj^elxs r.it! T« c ix u x oivxtgtTv, x W t o S r i XXI (pl\01l(pJ V? ‘jiTXe,

A ytt- Q ) o 7 t y os g o v r o ‘ v (pi’Xo i V f 'otrsov it g o r t /x et v r y v

[N icom . I , 6 , $. l . J C fr. T e n n e m a n n , G esch. d. Pliilos. 3 :r T h . p . 2 7; H itler, G esch. d. P h ilo s. 3 : r T h . p . 5 - 1 1 . Q u o ru m u terq u e antiquos hujus crim in is auctores

e - n u m e ra t o m n e s , et ille iuscite u ü g a tu r, hic solita v erbositate "rem p ertrac ta t.

i ) S ic in terp retati su m u s locum h u n c g rav issim u m , quem lev iter, p ertu rb atu m reperies iu E th ica E u de m e à I , 8 , p . l o G . D icit ig itu r A risto te le s ,

ideam a P lato n e ita fuisse c o n fo rma ta m , n t ea esset u n i v er s a l i s , et q u à talis i n

s e et s i b i esset. Q u am q u am ideam P latonicam ex ipsis auctoris ver

bis spectare noti li­ c e t, nisi nos incepto e x cid e re m u s, nu lli tam en d ub ita m u s, hanc veiain fuis

se T la - tonis sententiam ; p raese rtim q u u m auctorem ta m p raeclarum et l,im certu m

habea­ m u s. A t objicis A risto te li in terp retatio n em m alignam . T u m vero vaniloquentiam levem ineptissim am que effutis. A t certe sententiam P lato

(5)

i-U t i gi tur p rimuin d e universa hac idearum doctrina,

qui-

s e n t i a m , paucis dicam, ea est sermocinatio inanis (XéytTcu X o-

yixMç nul xsrœç) 2). P o n a m u s a u tem esse cu m universas id e­

a s , turn m ax ime ideam b o n i, nihil tamen ea nd vitam b e a ­ t a m et actiones honestas p roderit (yi) n o r ’ ovâè j(o^aiftog nçoç Çotrjv uyu&Tjv, ovds nçoç tùç nQu&iç). Sed di al ec ti corum m o r e

c o n c l u d a t u r ratio. P r i m u m i g i t u r , ut a ce rto proposito o r ­ d i a m u r , i n quibus prius est et posterius, eorum - commune ali qui d p r a e t e r haec ipsa, idque separatum, cogitari non p o t es t . Q u o d ni ita se h a b e r e t , esset aliquid, quod primo sit prius. I l lud n e m p e , qu o d com mune esset et separatum , p r i m o p ri us necessario sit, siquidem, eo sublato, primum q u o q u e t ol latur necesse est. S ic, si duplum multiplicium sit p r i m u m , multiplex illud, quod omnibus multiplicibus c o m m u n i t e r co n t i n et u r, separari non licet (o ix ê id ^ s T a i t o

noXlanXocoiov to xoirrj mrrjyoQOVfiEVOV tivui ycoQiorov) : q u i p p e q u o d ,

si s e p a r e t u r , duplo efit pri us: primo igitur prius, quod est a b s u r d u m . Q u o d si i d ea sit hoc ipsum , quod omnibus d etu r. A q u o n a m \ D it im m ortales! senteutia Platonis recte mtelligi poterit, îpta- n ia m ne Aristoteles quidem ipse, qui a Platone ipso praesenti per annos viginti se rm one philosophiam ejus acceperat, eam assecutus est ! — Sed de Lis prfullo infra.

a ) De universå idearum doctrina uberius disputat in Metaphysicis : I, 6, u b i in prin cipium rationis Platonicae in q u irit, quomodo differat a numeris Pythagoricis;

I , 7, p . 2 6 sqq. O I S i t u s i S i u s « I T toc i T i S t y t v o i , m f o o r o v y i v ^ y r o v v r t s T u v S i t i d v o v r u / v X u ß i T v to c î u î r l o c t , s'rigu

t o v t o i s î g u r q v ù g t d y o v ix.oy.ieoi*,

mt ri ttg si' r i s tx ç iÿ ytjcr oci ß m X o y s v o s , sXu t t o vu v

y i v o t r o , * , o îo ir o y y S v v y

ffi-<

t3u i, nXslw S i troiytTces ùçiS’ysi'y. x. t. X. V I , l 4 ,

15 ; V I I , 6j X I I , 1— 5 ; I I , 2 , p. 4 5 : T lo X X x^j] S i ixovTvùv SvffxoX ixv, oviïivos

i j t t o v u r o n o v , t o

Ç>i-tx t y i v tiv ai rtvots ( p l o ti s rrxgx t e k iv t w ovpxvui, t u v t x s S i TUS UtITXS <P*- vui Tots uioStiroTsy nX yv ort Tac y i v u tSiu, r ù Si <p5a çrdi» Av t o y u ç «f»

So w nov (putriv s h u t y x x i u ’j t o Ï'tctiov x x l iy ltiu v , xXXo S'“ ovSiv * nugunXyatov y i v rcotovvTts ro7s S to v s y i v ttvxi (fixaxovjiv, ûv^gaixostSits ii. Ov t i y ù g i- xiivo t o v â iv xX Xo in o lo vv, y xvSgunovs ot’ffiaus, ovâ ovtoi t u s f S y , x X X y utabrjToc u iS iu , x . r . X . A t plures referre locos, quoniam hi praecipui su n t, su p ersed em us, et ad ideam boni revertim ur.

(6)

s a

com m uniter co n tin etu r, e t ea m esse s e p a r a t a m nihilo mi nus d i x e r i s , p e r i n d e e r i t , ao si illud mu l ti pl ex c o m m u n e s e p a r a­

t u m const it uisses. H o e a u t e m ipsis q u o q u e a u r i bu s est a b ­ s u r d u m : veluti si d ixi sse s , un u m aliquid e t i d e m simul in a l i e no esse et in se i ps um esse. N e q u e v e r o d o c t r i n a h a e c e o r u m , in q u i b u s p r i u s est et p o s t e r i u s , u l la m ideam p r o­ b a t : sic, n e n u m e r o r u m q ui d e m ullam esse i d e a m e a ad ­ m i t t i t . Jar n v e r o b o n u m s ub e s se d ic i t u r , e t in s ubs tant ia

( i v tco x i !<m), e t in q u al i t a t e ( i v iw noiw)> e t i n r e l a t i o n e

(iIv tcj> n ç o ' ç t v) . A t i d , q u o d p e r se et sibi e st , sive s u b s t a n ­ t i a , e o , q u o d a d a l i u d r e f er t u r e t al i e n o e s t , s u â p t e n a

­

t u r a e s t p r i u s (q ovoia nçôxoyov x y ç v a e i, xov tt qoç t v) . N a m h o c a c ci dens est e i , q u o d p er se et sibi est ( o v f i ßeßtjxoxv t o ï

ovxog), et i dc i rc o e o p o st e r i u s . I g i t u r in b o n o p r i u s est e t

p o s t e r i u s ; n e q u e est ulla i dea hisce q u id e m b on i s c om mu n is, e a d e m q u e s e p a r a t a (alar* o l x «V ei'rj xoivy xiç i n i tovxojv Idea)

5

). N u n c v e r o , q u o n i a m b o n u m mu lt i fa ri e a c c i p i t u r , mo d i ejus t o t i d e m s u n t , a t q u e modi t o o E s s e (noXXayàtç Xéyexai xul laayûç rw ovxv xùyu&ôv). N a i n , ut t o Es se significat a u t s u b s t a n t i a m

( t o t v io tv)? a u t q u a l i t a t e m (t o n o iô v ) , a u t q u a n t i t a t e m (iô

♦nroffoV), a u t r e l a t i o n e m ( t o nço'ç n ) , a u t to q u a n d o ( t o îroie), a u t ro ubi ( t o txoïi), a u t al iud q u i d d a m : ita b o n um s ub s i n ­ g u l i s his mo d i s se offert. M o d u s n i m i r u m ille b o n i , q ue m

a p p e l l a m u s s u b s t a n t i a m , e s t D e u s e t m e n s (voïç): q u a l i t a­ t e m , v i r t u s : q u a n t i t a t e m , m od u s ( t o fiéxQiov): r e l a t i o n e m , u - t i li ta s : xo q u a n d o , occ asi o: xo u b i , d i v e r s o r i u m : e t similit er in re l i q ui s . J a m v e r o p e r s p i c u u m e s t , co m m u n e a l i q u i d , q u o d u n i v er s a l e sit e t u n u m (xoivôv tv xa&oXov xul Sv), n e q u e in roi E s s e , n e q u e i n b o n o, , r e q u i r i d e b e r e . E s t o e n i m : a t id n o n o m n i b u a c o n t i n e r et u r c a t e g o r i i s , sed u ni d u m

-5 ) N icora. I , 6 , §. 3 ; C fr. E udexn. f , 8 , p . 1 0 8 in . v E n iv "trois

tî-/ « * ■ 4 f

y h '

W X g X * * V 0 * p O T i p Q ¥ KOi,l W T Ê P G V ) * . X . A#

M » ■■ 9 f i yOCg TL OlXQUQjJVvrf

(7)

2,5

l a x a t categoriae «ubesset, necesse est (à U t èv piç. povg). E r g o i d e a boni non est 4). P o n a m u s autem esse ideam boni, q u o n ia m ea o m nia, quorum una est idea, una quo q u e d i­ s ciplina co m p lectitur (xcu? xaxù /utar idtuv /<tcc xai è m o ir ^ it]), o m n iu m b o n o rum una aliqua disciplina necessario esset (xaiv

cyadÙiv umxvxcov [tiu rig I7rtaxx]/U7j). Sed tam en ne eorum q u i-

d ein b o n o r u m , quae uni eidem que categoriae subsu n t (p fw io-

a^rjfiôvojg Xeyofietu), u n a est disciplina: multo igitur minus o -

in n ium b o no ru m una aliqua et universalis disciplina esse p o ­ te s t.

S ic , ut de occasione dicam , alia est disciplina occ a ­ sionis in bello, alia in m o rb o: illa ars militaris, h a e c m e ­ d ic in a est. O m nium ig itu r bonorum una quaedam , n e q u e d i s c ip lin a , nec id ea, est. Nam si altera, altero: n o n a u te m a l t e r a , ig itu r ne altera quidem 5). Quamquam de i i s , q u ae h a c te n u s dicta s u n t, dubitatio fortasse exoritur ex e o , q u o d n o s n o n de om ni bono (^77 nsqI nuvxog uya&ov)

lo c u to s esse a p p a r e t. U t i g itu r de u n iverso bono dicam, bonorum duo g e n e r a esse statu am us: u n u m eorum , quae per se b o n a s u n t

(xït xatF a v x â ): a lte ru m e o r u m , quae p ro p ter aliud bona ha1-

b e n t u r (xà vôyéXifia). S e g re g e m u s autem e a , quae p er se b o n a s u n t , a reliquis, q uae, quatenus ad illa ref e r u n t u r , e a te n u s b o n a h a b e n tu r, et videamus, utrum haec ipsa p e r 6e b o n a u n i ideae subjecta sint, nec ne ( d Xéyexat, xaxà [xîav

idéav). Q u a e n a m ig itu r p e r se bona haberi oportet? Non

n e o m n i a , q u a e c u n q u e sola, etiamsi ne minimo quide m alien o b o n o sint c u m u la ta , p ro p ter se sectarem ur (oaa nul fiovovfiEvu <baJxexat)? U t xo S a p e r e , xô V id e r e , et h o ru m similia. A t

4 ) N lcom . 1. 1, $ . 3 ; Cfr. Ë udem . L 1. p. I

0 7 m ed. IlsX X x ^ w r

X

/-fira t xxi laxxiïs x. r. X. —» ■"Slant g ^ oZr ovii ri ov «i ft iari mpi T* ngTimivotf ovrus ovfi to ùyotdôr.

5 ) Nicora. 1. 1. §. 4 j Cfr. Eudexn. 1. L p. Io ? im« Oviïi letari)fir)

l a t i /tlct o u t « toZ ovTos, our « t o u «yocSov,

X. T. X. ■» ■ ■ "■ ' m "Qoti

flr^oXçv miro

(8)

d i x e r i s , nihil esse pe r se b o n u m p r a e t er i d e a m (

o v d l v, n k i v

t % îàtuç): e s t o , sed t u m ideam h a b e b is i n a n e m (

ware fxûxmov

i'ax u t ro eïdoç). Q u o d si i g i tu r h a e c m a x i m e i n n u m e r o

e o ­

r u m , q u a e p e r se bo n a s u n t , col loca ri d e b e n t , u n a e a d e m -q u e b oni tat is r a ti o (t o v xuyu&ov }.oyov cv utcu

oiv uvxoïç xbv a v -

T01') in his singulis pa r i t e r e l u c e a t , nec e

sse e s t : si m od o o~

m n i a p e r se b o n a u ni i deae s u b j ec t a sint.

A t ver o s a p i en t i ae ,

visionis, c e t e r o r u m qu e p e r se b o n o r u m, alia e t d i s p a r est r a t i o , q u a b o n a s u nt ( trsçoi xul diacpeçovxsç o

î hoyoi xuvxy ï] uyu-&û). H o r u m i g i t u r , q u a e p e r se bona s u n t , c

o m m u n e q u o d ­

d a m b o n u m n o n es t , q u o d ita sit c o mp a r a t u m , u t in u n a i d e a sit um esset (oùx euxiv «ça xb uyu&bv xotvov xt

xuxù jinav l -

ùiuv) 6). Q u o c i r c a d u b i t a v e r it q u i s p i a m , q u o r s u m p e r t i n e a t i llud i p s u i n q u i d qu e (t o u i x o é m a ï o v ), e t q u i d n a m sit ill

ud

i p s u m b o n u m (t o uvxouya&ov). H o c i g i t u r i p s u m

(xo av~ t o ) c u i q u e ideo a d j u n ge r e v i d e n t u r , u t e o

ipso r a ti o c u j u s -

q u e c o m m u n i s sit significata (îiço^xxeiTat.

nybg tov kôyov xbv xoi- rov): id e s t , i ps um q u i dq u e ita est q u i d q u e , si h o c a e t e r n u m e s t , e t q u a t al e in se e t sibi est

(o t t «/<5tov xul yooQioxbv).

B o n u m i gi t u r i p s u m (t o avx ouyadv v) ita est b o n u m , s i hoc a e t e r n u m e s t , e t q ua tale in se et sibi est. A t vero i ps um b o n u m n ec e o , q u o d a e t e r n u m s i t , magi s e r it b o n u m : si qui ­ d e m d i u t u r n u m a l bu m d i u r n o magis al b u m non e s t : n eq u e e o , q u o d in se et sibi si t , b o ni t a t em h a b e b i t m a j o r t m .

Nam»

u t in ipso h o m i n e et h o m i n e u n a e a d e mq u e h u m a n i ­ ta t is r a t i o i nest (eV t£ uvxouv&qojtto) xul uvOquutm d g xul o uvx

bg Xôyog laxlv ô xov uv&Qomov) : eu enirn p a r t e nihi

l di l le r u nt i nt er

se ipse h o m o et h om o , q u a u t e r q u e est h o m o : i ta etiam in ipso b o n o et b o n o u n a e a d e m q u e bonitatis r atio i n e s t , e t , q u a u t r u m q u e est bo n u m , ih eâ r e nihil interest. Q u a p r o ­ p t e r , n e q u e r a t i o ne m c u j u s q u e c o m m u n e

m (xotvov Xbyov) e a n ­

d e m esse ac ideam c e n s er i o p o r t e t , n ec b o n u m illud c o m

(9)

m u n e a singulis, q u o r u m est co m m une, separari, et ex hoc mnnclo e x p o rta tu m ideae boni subjici, convenit. Singula e c o n t r a r i o bona co m mun ite r possident bonum illud commune, e t i d in o m n i b u s simul inest, neq ue seorsim habitat

(coots

o id z di] th x onov ùyu&ùv xavzo iSj idéa’ n uoi yuQ vnoc^eo xoirdv)

7).

7) Miconi.

1

.

1

. §•

5

- 7. Cfr. Etrdem.

1

.

1

. p . 1 0 8 m e d . " E ti to/vov (fixtriv txvro * t ? y r* $ o v . X. r . X. M agna M oralia I , 1 , p . 3 m ed. A«

-y iT X i y x ç x y x 5 6 V, y 'Vo u p ic rr iv h ix x trrtp t u v o i t w v ’ t o v r o Si s j t i t o S i x r y » etvrov (pvatv u l g t-

t I v ' y nv t«X X « / u t r x o x o v t oi o c y x S x i o n ' to v r o Si t a r t y i S i x t « y a ^ o v , l l o r r p o v o lv v i t i o -fys iS ix s rov ù y x S o v Sr7, y o v , «XX u s t o xoivgv iv u n x -

<rtv v n x p x o v x y x ^ o v ; ."E rtpov y ù g r y s tS ius t o v to S o i m * uv t l v x i . ' H /U i %p V 04 p i S i « X u g i <7 T 0 v y. U.I a v r 0' £ « 5 a v r o X 0 i v 0 v i V OCfTUc/v

v n a. g % 11 ' ov x i’ a t i S i r a v r t v t u X u P 1 a T V ’ ° v X 01 ? av\ % \ _ t 3 t * -.3 C \ 3 ~ jrC T * T oC t % U) g t (T T o V X a i T O

7T 8 ( p v K o S OC V T 0 X Oi +7 U V T 0 8 t V U l 9 8 V IT rX (T I V V I t U g

-X V ' Cfr. locum supra transscriptum ex Melaphys. II, 2 , p.

45

; ibidem VI» l 6 : Afr/ov OTi ov k i ' x o v a i v x i t oSovvoct, r l v t s oti t o i u v t o c i

ovo/txi ett u Q i ^ x ^ r o i i t x ç x

■ Toos k x S s ' k x o t x k x i a t o B ’y r x s . Tiotovotv ovv t u s u v t x s t u t i ' S11 T o7t

( f i B x ç T o 7 s , (jX V T KS y x p i'o u tv é ) U VTOUvBfunoV, XXI XVTo'iWltOV , 1t O Q O T ‘ S i v

-T $ s t o 7 s u f e B y t o 7 s r o § y /.ox t o xv t o .

Ilabcs adumbrationem tenore continuo, quoad ego potui, coDceptam argumen­ torum , quae ab Aristotele Platonicae boni ideae objiciuntur. Quae quidem argu­ m entatio fere tota in eo consistit, quod rationem cujusque communem (xoivov Xo-

yov) , sive illud ipsum quidque (ro xvroixxoTOv'), id est, ipsam cujusque essen­ tiam ita informari non liceat, quasi esset aliquid universale ec unum ( x u B o X o v x x i f'v) f iteinque, quà talis, a quoque reapse seperala in se et sibi esset ffrov).

Quod quidem Platonici faciunt, qui dictitant, ideam res ipsas, quales su.\ essentia sunt, coutiueulem in se sibique esse. Volunt igitur hi, ideam esse ipsam cujusque essentiam: et id quidem iis adseutilur Aristoteles: qtiod vero ideam , quâ talem , in se sibique esse dicunt, id prorsus negat. Namque essentia cujusque ab hoc ipso quoque non est separata: sed in eo essentialiter inest, et ejus notionem (a fc v ) constituit. Definitu) (f ' p - o u o s ) nempe cujusque in eo consisiil, uf ille sive notio ei insita, cx eo eliciatur ( ; oohtuos ß ,v \tr u t tvv ixxirovX“ *)* ovelxv Xi-

Quare ideam , si modo vera sit, in hoc inundo versari et in his lebus in - esse oportet: et idciico Plato, quando vult ideam in se sibique esse, meram fovet abslracuonein, quae nullam oblinet veiilateni. — Quod si qwis quaerat, quantum in Universa phijosophia profecerit Aiisloteles hac st;à ideae Platouicae recognitione, sic habeto: veritatem istam crassam, quae'oculis obversatur, lalsam esse et

(10)

absira-H a e ig itu r s u n t d u b it a t i o n e s , q u a e o b s t a nt , q u o m in u s c o n c e d a t u r esse aliq u id i p s u m b o n u m (auro

xi dya&ov). E x

q u ib u s m anifesto a p p ar e r e v i d e t u r , b o n u m

illud u n i v e r s a l e

(to xu&ohov), u t p o te e x ipsis b o n is a b s t r a c t u m , exile a liq u id

ctara: eam solam esse veram et concretam , qu

ae m enti ( v i£ ) occurrit et cogitatione percipitur, vel po tias, veritatem omnino in u na cogitatioue esse posita

m {ß

x x ovTx n u t ia xt ««»roc): cogitationis autem eam esse rationem , u

t ea in v e ir- tate illa crassa essentialiter in sit, id est, ejus

essentiam , sive notionem constituat: notionem igitar rei essentialem (ovaixv) in hac ipsà re inesse, et in e

â esse requi­ ren d am , neque lib e ra , ut dicitur, reflexione fleta

m ei extrinsecus adhibendam : quod quidem cogitatione (mentis agitatione) fit ( i w x p

t i frus t a r i r x voyrx o vovs’ a X \ ’ i v r t \ t ^ t l o f ovii*> rtÿ'tv x t /M17 roji). Ecce principium , a quo

omnis speculatio, non minus ea, quae rerum naturalium , quam quae spiritualium verita

tem attingere v u lt, proficiscatur necesse est! Quae cam ita s

in t, in laude Hegelii id praecipuum pono, quod principium hoc prorsus obliteralum

in pristinam dignitatem restituerit, et quasi inscriptionem universae suae philosophiae imposuerit apopbtegraa i

llud : SB 0 S

v e r n ü n f t i g i f t , b a é i f t t v i t f l i d j ; u n b r o a S t u i r t U

c f y i f t , feafl i f t V e r n ü n f t i g » [V id e E ucyclopadie d. p b ilo s. W isseuscliafte

n p. 8. D ritte A usgabe. H eid elb erg , i 8 3 o . ] —— D e hac autem ideae regressione i

n veritatem oo n - c re ta m , cujus au cto rem esse laus est A risto te lis, ipse sui negotii

sib i conscius ita d isse rit: Avo i f f r i y , « x n xv otjroiujl T Z uxgxx ti i i t t x l u s > xovs r

t x x x r i x o v s Xo- y o v s , XXI t 0 o p l £ t f f $ x t x x S t oX o u (revocasse om nia

ad n o tio n e m , sen xoivct Xoyov) . AXX 0 /xi* Tiu xf tx rtis x x x x $ ô \ o v , ov ^ u f u r x iirc /s« , o v i i r o v i ofKT/u ovs‘ (neque ration em c o m m u n e m , neque n o tio n em cujusque e

sse 6ep aralam a rebus ipsis voluit.) of i ' (sc. Platonici) i % u oi( r x v , x x i x x r i i s î r *

tut ovtut i i t -x f n p o w y i g s v i r -x t ' . [Metap h y s, X H , 4 , p.

2 6 7. ] Id eam ig itu r, qu ae a P latone in exsilium d ed u cta fu e ra t, in concretam veritatem rev o care, id

suum innuit esse n eg o tiu m . Q u am q u am p la rib u s in hac r e ,

quae om nium paene gravissim a e st, c o m m o ra ri o pellae institu tio v e ta t, n o n possum us ta m e n , q u in e

a m e x e m p lo , u t d ic itu r, conereto illu stre m u s, e x quo ju d icare p o ssis,

quo m o d o A ristoteles hui* p rin cip io suo singnla ad eo ram o d av erit. P lacet ig itu r a d u m b ra

re ejus x i ç i ' V v x t . t d isp u ta tio n e m , qu am ab eo capite ord itu r, u t ratio auim

ae m axim e c o m m u n is, sive notio e ju s, »it definita (jrls x v ti'n xoivôxxx os \ i y i i xt/ s <l>

v%ns). Hanc a u - tein raliouaii« auim ae oom m unem ita definitam v u lt, u t anim a sit

v t ÿ u r t i i » x t \ i ‘ % n x u i s u x r o f (ÿva ixov 0 oyxvixov* S ed notio haec anim ae

universalis est et a bs ­ tracta (toivav emi notxris <l>vx*i:, x « 5 o X o v ). A t qu aeritu r notio ani

m ae c o n c re ta : quae q u id em singularis e s t, e t id circo ex singulis

aniinae p o ten tiis, sive a u u n is , e ru eu d a. Q u aeu ara igitur su n t au im ae p o teu liae ( i v tx p t i i ) ? T res sta tu im

(11)

esse et j e j u n u m , id est, ideam boni ineram r sse abslractio- n e i n : b o n u m vero illud c o m m u n e (t o xotrjj m r r jo ^ o i^ s r o v

dyu-duv) v er e exs lare n on nisi in bis ipsis bonis, quorum est

c o m m u n e , neque ab iis separari et in se ipsum concludi l icere. V e r u m t amen bo nu m hoc c o m m une, quamquam ve * r u m e s t , n eq u e sub acîionc-m cadit, neque ab homine ob-5 g i i m x o v , to x t f f S y T i x o v . t o g lu vc},T ix c v. I n his ig i t u r sin gulis anim ae p o te n ­ tiis n o t i o a u im a e concreta i u c s t , neque extra lias ulla est: e t , u t q u a eque a nim ae p o t e n t i a su o lo co est ipsa a n i m a , ita notio cujusque potentia e s u o lo c o est notio ip s iu s a n i m a e .

D e h a c n e m p e '’m u t u a a n im a ru m inter se ratione haec habet g r a ­ v is s im a v e r b a : Ay Xo v ovv o ri t ov u v t c v r p o x o v tTs xv i i y Xoyos y y % y s r t x x i

o%Tiy.oiToi ’ o v z i y i p c ^ y / x x irotpx r o T çiyuvov

i c t i x x i t x i( f ) t£ y S ) c v r v

j y r x v J o e ^ v ^ y n x § x tocs t i g y y t v x s . Y iv o n o i c \ x x i in i t w v c r ^ y /u x tiu v Xo- y o s x o i v l s y os i ( p x f / u o c t ‘ /x iv itx ffiv , î'itos i i oviivos ig t u i c ^ ÿ y - X T O S » ' O / x o i x s i i XXI i n i t o u s t i ç y /x i v u is ipv^xT s. A i o y o X o T o v Çy v i7v t o v x o i v o v X a - y ov X X I i it i t o v t eu v X X I i Ç) i r i g « v • os ov i t y 'o s l a t i r w v o v t w v f i i o s X ô y o s , o v i i x x t u t o o î x t ï o v x x i l i . T o y . o v t l i o s, x C p t v r a s t o v r o i o v T f y . T l u p x n 7 \ y v t u . s i i i ' % t ‘ r y n t § ‘ tûov a % y y x r u i v x x i toc m g i T y v \ l i v % y v ‘ x t i y x ç f * r y f Ç f £ y s v n x ç ^ a i v v x y t t r o n ç ô r t ç o v , i n i r e t u v a w / u x T u i v y x x i tid v i y < J / v % a v * d o v t sv t i t g u y u i i y j x i v, T f i y u v o v ' i v u î f f S y Ti x y i i, t o 5ç n t T x o v . " Ç l a T t x u $ i x c arre* y T t j r i o v , r t s i x a c T o v i / v y ^ y ' oTov , t / s ( p v - t o v > u x î t / s o t v S g w n o v , y S y ç l o v . — — Q t i / u i v o v v o n t ç l t o v t u v è x x - OT OV X o y o s oIto< c Î x i i o t x t o s x x i n i ç l <J / v y y s , i 7 , \ o v . [ D e A n i m a , I I , c. 1- 3, §. 4 - 6 . J — N u n c vero re d eam us ad ideain boni, et illa,

q u a e A r i ­ s to te le s c o n tra earn o b je cit, sole ipso* illustriora et clariora erunt . N a m , vit o m n ia p a u c i s ve rb is c o m p l e c ta r , q u e m a d m o d u m animae figuraeque x o i y j s >,cyos o m n i b u s a u i m i s fig u ris que c o m m u n iter inest ( i(f>xgyo<ni n x a v ) , et idc i r c o , si ab bis ipsis a u im is fi gu ri sq ue fue rit s e p a r a tu s , ta m quam esset notiö earum univ

e r s a l i s , (veluti i p s a a n i m a et i p s a figura,) m era evadit abstraclio (iiios ovitv o s i c T c u ) , sic etiam b o u u i n i l lu d u n i v e r s a l e , q u o d a singulis bonis est separatum et i p s u m a p p ellatu r b o n u m , sive id ea b o n i , o m n i caret veritate: et, ut in notio n e a n im a e defin ie nda n o n d e ra ti one i lla c o m m u n i a g itu r , sed notio cujusque anima e ( o s v x a T o v X o y o s ) su o loco est notio ipsius anim ae m axim e propria (o lxtioxxros xu'i m ç î J / v y y s , sc." X o y c t ) , ita b o u u in illu d c o m m u n e , quoniam notionem sumini b o n i de finire stu d e­ m u s , in p ra e sen ti d im ittam us. N a m q u e finis ( t / X o s ) , u t supra dixim us, est b o - n x m cuju sq ue ( r o u y x h o v s x x o t o v ) , non illud om nium comm u n e . S e d j a m nos iu eo s u m u s , d e quo in p ro x im e sequentibus Aristoteles ipse d is p u ta t.

(12)

tin eri pot est (oùx d v tï r j ttquxtov oviï't x t^t'jv n r d ç o m o ) ' ; q u i p p e

quod singulis bonis simul i n h ab i t e t , e t non nisi in o m n i b u s c o m m u n i t e r i n v e n i a t u r N a m , u t ars medicina non ei h o - n o , quod hui c cum ulià quavi s a r t e est commune (zo o i o i o v v

v n â o ^ o v ) , sed s anitati o p e r a t u r , ita r e l i q u a r u m a r ti um s uu m

q u a e q u e b o n u m p e c u l i a r e se q u i t ur . A r s igitur non e s t , q u a e b o n u m illud c o m m u n e assequi t e n d a t : multo minus, si esset ali qui d ab ipsis bonis s e p a r a t u m et in se ip-uin con< l u s um

( y c o y i o r o r x i u ù i o r.a& ’ u v i c ) , qualis est idea boni Q u o p r o p t e r

d i m it t am us t u m b o n u m u n i v e r s a l e , sive ideam b o n i , t u m b on ui n c o m m u n e ; q ui p pe q u u m illud v e r it ate pror sus c a r e a t : h o c a u t e m , q ua mv i s v e r u m, su b ac ti one m hu ma n a m i ion ca dat . N u n c eni m nos id b o n u m q u a e r i m u s , quod finis sit u n i v e r s a e actionis h u m a n a e , e t qua tale s u mm u m , q u o d h o m o consequi possit (zo cbg riXog d y a d b v «iv>owirw, xul ro d\ )*- n x o v Twr Tz^axrwr) 8).

8) Niconi. I , 6 , § . 1 2- i6: ’a X \ ’ Yaws r x v r x ,u»V x(ptoiov ro vvv * f/se-

HdßoV' y ù p v r i o avroüv, x \ 7i*js xv tY*t ÇiXoao(f>'xs tsv.tiorep v. Oxolws <b' ««/' triçî rîjs îiïtxs, Ei y x o ' x x l Yariv e'v r i ro xo‘vr] xxrtiynpovusvov x y x S a v , v y w p 7tq¥ n xvro k x $ x ô r o , S*l\ov ws et/« xv tin npsxrcv ova ' htt]To* ctvSgM nia ‘ vt/v i i toiovtov n n r i ï t x i . A t, etsi bonum illud universale sit neqtie npx<*-

r e v , nec ««z/r«,», quispiam fortasse putaverit, (ore, lit expediat ad ea bona paran-

d a , quae n ç x x T x et y.rtj r x sunt, si hoc ipsum per se benuin antea c o g n i t u m habueris j quippe quum , hoc exemplaris loco nobis proposito, facilius e a , quae ini­ bis bona sint (ree n u 7v u y x S u ' ) , et coguoscamus ct cognita assequamur. A d i«l Aristoteles aperte ludificans respondet: ‘'Anopov dV x x i r t u Ç / X t i à t/ a r x i tÇ xv rtjs

$ xiv.rwv npo\ r>/* xvr ov r f y v y v , ttiïws uvro r x yu S o y ’ i) nuis i x r ptv.wr r po s, ») ffr pxrvyixwrtpos i a r x i , o ryv iiia v xvtijv r t ^ r x ui n o s ; Q x i v i t x i /uiv y x p ovat r y v vylttx v ovrws èm a xo n i7\> o i x r p o s , x W x rvv xv^pwnov ’ u x W o v J Yaws tv)v roZiït ’ v.xb i'xxcror y x p i x T f v i i . Idem fere strictius dicit Majjn. Moral. I ,

I , p. 6 in. A A \ Yaws, (ßaai, rtv n ji r x y x j u i x g y y yp vo u a ivo s vn ip rwv x x ^ t x x a r x , i* rovrwv n p o ß x s , i p w ‘ ov£' ovrwf opdws. At 7 y x p r x s u o y x f o i x t / x s \ x u ß x - ' t i v . ‘'Aronov y x p , lY r>s ßov'koy.ivos ro r f!yw*ov, ws civalv 0§ 5 x 7s Yaots Y%ov Xxßoi x g y y v 'ori *f <l’vX*> u ^ x v x r o s . Ot> y x p c ix t la ,

A t7 rr/v xÇX*!* oiniYxv tivott x x i avyyuxtvti* ’ vvv Jf' «a i xvrv rov r>;r tljx t x à x y x r o * , iïtlgt* r t s iïvalv o p ^x7s Yaxs Yyov ro r^ ym vo y . 'Qjxoiws ai *«i

References

Related documents

möjlighet att se konsekvenserna i ett tidigt stadie. De tre importörerna kommer i kontakt med konsekvenserna i sitt yrke först när det händer någonting drastiskt, som till exempel att

Om det är riktigt att utgångspunkten är att det ändå i huvudsak råder ett mate- riellt samband i fråga om hur lägsta värdets princip ska uppfattas och påverka den

Sammanfattningsvis visar resultaten från provvägen att modifierad emulsion i förhållande till konventionell har en mindre betydelse för hållbarheten hos ytbehandlingen när den

Med andra ord kan det vara relevant för informanterna att använda sig av Harry Potter- böckerna i engelskundervisningen då dessa välkända böcker kan stimulera

FEDERAL AID AND STATE HIGHWAYS IN SIX COUNTIES OF THE STATE OF COLORADO, TABULATED BY ROAD #s AND TYPES OF ROAD SURFACE, TOGETHER WITH LOGGED MILEAGE OF ALL TYPES OF ROADS IN THE

Other important matters considered by this Congress have been the North Ameri- can Water and Power Alliance proposal, for which a special Senate Subcommittee has been set up to

The National Reclamation Association endorses the principle of integrated planning, development, operation and financing of federal water development projects within a river or