SIGURNOST
PUTOVANJA
Projekt suradnje između
Riksförbundet för Rörelsehindrade Väg- och transport- Barn och Ungdomar, RBU forskningsinstitutet, vti
Vägverket Hjälpmedelsinstitutet
O prometnoj sigurnosti za
djecu s funkcijskim preprekama
2 VTI 581 95 Linköping Tel 013–20 40 00 e-pošta: vti@vti.se
RBU och VTI ©
Pisac: Professor Torbjörn Falkmer i fil dr Karin Paulsson Grafičko-likovna oprema: Ivan Li
Grafički stručni savjetnik: Louise Viotti Ilustracija: Markus Thyberg ©
Prevodilac: Isabella Habijan
RBU Box 21064 100 31 Stockholm Tel 08–555 931 00 e-pošta: info@rbu.se 2010
4
Naravno, da bi djeca s funkcijskim preprekama trebala imati iste
mogućnosti putovanja na dobar i sigurni način, kao i svi ostali. U stvarnosti to nije uvijek tako.
Mi koji smo pripremili ovaj priručnik, znamo da su roditelji djece i omladine s funkcijskim preprekama već dugo bili zabrinuti za sigurnost svoje djece, za vrijeme putovanja prijevoznom sluţ bom i s školskim prijevozom. Često smo dobili pitanje: “ Kakvi propisi i zakoni vaţ e za prijevoznu sluţ bu i školske prijevoze?” “ kakve zahtjeve moţ emo postaviti općinskim kupcima prijevozne sluţ be?” “Tko je odgovoran za prometnu sigurnost naše djece? “Kako prilagoditi obiteljsko vozilo kola da bude što sigurnije?
Mnogi roditelji su traţ ili kratku i jednostavnu informaciju koja upisuje sve medicinske, tehničke, ergonomske, zakonske, organizacijske i psihološke poglede te kompleksne problematike. Zato smo pripremili ovaj priručnik. Svrha ovog dokumenta je ilustrirati pitanja prometne sigurnosti
perspektivom djece i njihovih roditelja.
Ovaj priručnik se uglavnom obrača roditeljima, ali zna se da i mnogi drugi koji su u kontaktu s dječjom prometnom sigurnošću, zahtijevaju više
informacije oko tog pitanja. Radi se o općinskim sluţ benicima i političarima, šoferima prijevozne i školske prometne sluţ be, osoblje pomočnih centrala, centri za rehabilitaciju djece i omladine, zavod za socijalno osiguranje, te učitelji i školsko osoblje.
Ovaj priručnik opisuje aspekte prometne sigurnosti djece općenito, ali i specifično pitanja koja se odnašaju na djecu s funkcijskim preprekama. “Sigurnost putovanja” je rezultat suradnje izmeĎu: Väg- och
transportforskningsinstitutet (VTI), Riksförbundet för Rörelsehindrade Barn och Ungdomar (RBU), Vägverket och Hjälpmedelsinstitutet (HI). Mi smo
Zašto nam treba priručnik sigurnosti
u prometu za djecu s funkcijskim
preprekama?
5
imali takoĎer suradnju s Synskadades Riksförbund (SRF), Hörselskadades Riksförbund, Riksförbundet för Döva, Hörselskadade och Språkstörda Barn (DHB), Riksföreningen Autism (RFA) och Riksförbundet för
Utvecklingsstörda Barn, Ungdomar och Vuxna (FUB).
Glavni odgovorni za ovaj projekat su bili Karin Paulsson i Torbjörn Falkmer. Mnoge druge osobe su isto dosprinesle sa svojim specijalnim znanjem u različitim pitanjima oko ovog prometnog područja:
• Jan Petzäll, dr tehnologije, Vägverket • Nils Petter Gregersen, profesor, VTI • Jan Wenäll, inţ enjer istraţ ivanja , VTI
• Eva Sundsten, fizioterapeut, bivši šef Handikappförvaltningen, Landstinget i Halland
• Pia Winnberg-Lindqvist, legitimirani radni terapeut, Handinnova
• Katarina Allbrink Oscarson, legitimirani radni terapeut, Astrid Lindgrens Barnsjukhus
• Lars Wärnberg, šef odjela, Hjälpmedelsinstitutet
• Gunilla Hammarskiöld, legitimirani radni terapeut, Hjälpmedelsinstitutet • Anna Anund, istraţ ivač, VTI
• Gunilla Sörensen, istraţ ivač, VTI
Hvala!
Mi koji smo radili u projektu ”Sigurnost putovanja” ţ elimo poručiti zahvalu svim roditeljima i drugim osobama koje su na različite načine pridonesle stvaranju ovog časopisa. Posebnu zahvalu šaljemo Allmänna Arvsfonden i Skyltfonden koji su financirali ovaj projekat.
Torbjörn Falkmer, Professor Karin Paulsson, fil dr
6
Sadržaj
Zašto su djeca bolje osjetljiva nego odrasli? 9
Proporcije tijela su drugačije 10
Kostur nije dovoljno razvijeni kod djece 11
Kako zaštititi tijelo kod sudara 12
Kako djeca sigurno putuju? 13
Rizici se mogu spriječiti 14
Koje mjesto je najsigurnje? 14
Putovati unaprijed ili otraga? 14
Upozorenje za jastuk sudara! 15
Sigurnosni pojas – najvažniji od svega 15
Komforni pojas nije sigurnosni pojas! 17
Izuzetak zahtjeva sigurnosnog pojasa 17
Velike snage u pokretu 17
Dječe autostolice također štite 18
Ako auto stolica ne odgovara dijetetu 20
Kako djeca s funkcijskim preprekama putuju zaštičeno? 21
Nekad treba nešto dodatno 22
Djeca s CP (cerebralna paraliza ) 22
Djeca s oštedenjem leđne moždine ili drugih oštečejna kičme 24 Djeca s krhkom kosturom 25
Djeca s bolestima mišica 26
Djeca s reumatičnim bolestima 27
Djeca s oštedenjem sluha 27
Djeca s oštedenjem vida 28
Djeca s autizmom i drugim neuropsihičnim
7
Mogu djeca u invalidskim kolicima
putovati zastičeno? 31
Nekad treba napraviti kompromis 32
Važni principi kod putovanja invalidskim kolicima 33 Zakopčana invalidska kolica + vezano dijete = dobra zaštita 36 Ulazak i izlazak iz auta – rizična situacija 37
Tko je odgovoran ako se nešto djesi? 38
Postavi zahtjev! 40
Kako izabrati najbolji vozilo (auto)? 41
Ekonomska auto potpora 42
Izaberi povoljan auto i sredstva za prilagođivanje 43
Razmisli prije kupovine auta 43
Djeca imaju pravu na dozvolu parkiranja 46
Što zakon preporučuje oko dječjih prava
na samostalni život i prometnu zaštitu? 47
Djeca imaju pravo na razvitak i aktivni život 48 Djeca imaju pravo na putovanja i pristupačne okoline 49
Djeca imaju pravo na zaštitu u prometu 51
Ne zaboravi psihološke poglede! 55
Dobro putovati je putovati zaštičeno 56
Kuda se obratiti s različitim pitanjima? 59
Adrese 60
9
Zašto su djeca bolje osjetljiva
nego odrasli?
10
Proporcije tijela su drugačije
Iz prometne perspektive postoji više razloga što su djeca bolje osjetljiva
nego odrasli. Jedan od razloga je da se dječja anatomija razlikuje od anatomije odraslih u nekim pogledima.
Proporcije izmeĎu visine i teţ ine djeteta se promjenjuju tokom cijelog djetinjstva. U prometnim situacijama najvaţ nije su proporcije glave i ostalog djela tijela. Kod novoroĎenčeta je teţ ina glave jedna petina totalne teţ ine tijela i visina glave je jedna četvrtina totalne visine tijela. Kod odraslih je teţ ina glave jedan šestinski dio teţ ine tijela i veličina glave je samo jedna sedmorica visine tijela. Slika pokazuje teţ inu glave usporeĎeno s teţ inom tijela u različitim dobima.
11
Činjenica da je dječja glava proporcijski veča i teţ a znači da se teţ ište tijela nalazi više gore. To znači da je glava izloţ ena posebno jakim opterećenjima na primjer kod naglog kočenja ili kod sudara. Zbog toga su oštećenja zatiljka i lubanje česti kod djece nego kod odraslih, dok su oštećenja ostalog dijela tijela običnije kod odraslih.
Kostur nije potpuno razvijen kod djece
Kosti u prsnom košu nisu razvijene kod djece i imaju slabiju mogućnost podnositi i širiti energiju vanjskog nasilja. Zato postoji veči rizik za oštećenje srca, pluća i drugih nutarnjih organa kod sudara.
LeĎni kraljeţ ak takoĎer nije dovoljno razvijen kod djece. To znači da vanjsko nasilje u nekim mjerama opterećuje zglobove koji spajaju leĎni kraljeţ ak. Rizik oštećenja leĎne moţ dine je zato veći kod sudara kad se tijelo odbaci naprijed.
Zdjelica nije dovoljno razvijena kod mlaĎe djece. Kod djece ispod 10 godina nedostaje na primjer jedan izrast kosti na gornjem rubu zdjelice (spina iliaca anterior superior). Taj izrast kosti ima vaţ nu funkciju da bi sigurnosni pojas za struk sluţ io na najbolji način.
Trbušna šupljina kod djece nije dovoljno pokrivena i zaštićena prsnim košom i zdjelicom kao kod odrasli. To znači da je rizik za trbušne ozljede povišeni kod djece.
12
Kako zaštititi tijelo kod sudara?
Kod sudara su tri funkcije kočenja u suradnji da bi smanjile rizik oštečenja onih koji sjede u autu:
• Deformacijske zone auta i funkcije stabiliziranja oko kupea stvaraju kavez zaštite.
• Pojas sigurnosti, natrag okrenute dječje stolice i ponekad jastuk sudara koji zastavi kretanje tijela u naprijed.
• Konstrukcija tijela gdje kostur i mekani dijelovi stvaraju nutarnju zonu deformacije.
Konkretno se moţ e opisati ovako:
• Prvi moment kočenja treba pokazati da konstrukcija auta pomaţ e smanjiti snagu sudara. Što bolja konstrukcija auta te manja osobna oštećenja. U tehničkoj terminologiji bi se izrazili ovako: „ deformacijske zone auta pomaţ u produţ iti daljinu kočenja, što samo po sebi smanjuje momentalnu snagu“
• Drugi moment kočenja pokazuje kako se tijelo zaustavlja sigurnosnim pojasom, dječjom auto stolicom i eventualnim sudar jastukom kad se baci unaprijed. Što bolje sigurnosne spreme, te manje osobnih ozljeda.
• Treči moment kočenja je u tijelu. Osjetljivi organi su okruţ eni mekanim dijelovima, mišićima, masnoćom i koţ om koji zaštićuju. Kosti lubanje, prsnog koša i zdjelice stvaraju kavez zaštite s istim zadatkom kao deformacijske zone vozila, to jest podijeliti snagu kod sudara, na najbolji način.
Ukratko navedeno moţ emo zaključiti da su dobra konstrukcija auta i dobre sigurnosne spreme vaţ ni uslovi da se smanjuju rizici ozljeda. Pošto je dječje tijelo više osjetljivo nego kod odraslih, a posebno osjetljivo kod djece s funkcijskim preprekama, je tehnička konstrukcija vozila još vaţ nija. U idućem poglavlju čemo opširnije opisati kako zaštititi djecu u auto.
13
Kako djeca
putuju sigurno?
14
Rizici se mogu sprediti
Putovanje je jedan vaţ ni dio ljudskog ţ ivota. Poslovna putovanja u školu i na posao, zabavna putovanja u slobodno vrijeme, interesanta putovanja za vrijeme godišnjeg odmora i tako dalje. Putovanje je uvijek rizično, ali se moţ e mnogo toga poduzeti da bi putovanje bilo što sigurnije. U ovom poglavlju čemo opširnije opisati koja pravila vaţ e kod putovanja s djecom.
Koje mjesto je najsigurnije?
Ima li koje mjesto u auto gdje je najsigurnije sjediti? Statistički rečeno je najsigurnije sjediti na srednjem mjestu na zadnjem sjedištu. To je zbog toga što na tom mjestu sjediš najviše udaljeno od svih površina koje su izloţ ene kod eventualnog sudara. Kao što smo objasnili u prošlom poglavlju ima drugih mnogo vaţ nijih faktora u ovim situacijama.
Sjediti okrenuti unaprijed, unazad ili na stranu?
U principu bi trebala sva djeca sjediti okrenuta unazad kod voţ nje autom kad je god to moguće. Upotrebljavanje dječjih auto stolica okrenutih unazad je apsolutno najsigurniji način putovanja koji nam je danas poznati. To smanjuje rizike za oštećenje s 90 posto. Kod dječjih stolica okrenutih unaprijed se rizik smanjuje s 60 posto.
15
Uslov za ovu sigurnost je naravno da se dječja auto stolica montira po pravilnim instrukcijama koje su propisane kod ovakvih instalacija. Neke dječje auto stolice okrenute unazad su takoĎer odobrene da se mogu sluţ iti bebom okrenutom unaprijed, ali onda je vaţ no da se sluţ imo upotrebom instrukcija koji prati stolicu i pokazuju kako se stolica treba promijeniti kod montiranja.
Pažnja! Voziti se s stolicom okrenutom u stranu je apsolutno nepropisano!
Ljudsko tijelo nije graĎeno da smanjuje nasilje sudara koje udara sa strane. Ovo još više vaţ i za djecu nego za odrasle.
Opomena na sudarni jastuk!
Mnogi roditelji koji putuju autom ţ ele imati svoje dijete pored sebe na prvom sjedalu da bi imali nadzor i blizinu djeteta. Auto stolica koja je za upotrebu okrenuta unaprijed se ne smije montirati i koristiti na mjestu gdje postoji sudarni jastuk. Ako to mjesto ima ugraĎeni sudarni jastuk onda se taj jastuk treba iskopčati uz pomoć auto radione ili pomoću kljuca od auta. Onda treba takoĎer staviti naljepnicu u auto koja pokazuje da se sudarni jastuk vise ne koristi na tom mjestu. (zakonski opisano u sljedećem zakonu, Vägverkets författningssamling, VVFS 1995:573). Ova pravila ne važe ako se sudarni jastuk automatski isključuje kod upotrebe dječje stolice okrenute unazad.
Sigurnosni pojas – najvažniji od svega
U prometnom zakonu (Trafikförordningen SFS 1998:1276, kap 4, paragraf 10) ima propisa kod upotrebe sigurnosnog pojasa i upotrebe posebnih zaštitnih sprema za djecu u autu. Po tom zakonu trebaju svi koji putuju autom ili kamionom upotrebljavati sigurnosni pojas ako takav pojas postoji u tim vozilima. Taj zakon nije toliko strogi kod putovanja autobusom. U ovim situacijama zakon propisuje da se sigurnosnim pojasom koristi onaj tko sjedi na mjestu gdje pojas postoji.
Sto se tiče korištenja posebnih zaštitnih sprema nam zakon propisuje sljedeće: „Djeca trebaju upotrebljavati dječju autostolicu, dječji auto
jastuk ili neku drugu zaštitnu spremuza djecu zajedno s sigurnosnim
pojasom do starosti šest godina. Ako dijete samo privremenoputuje u vozilu koje nema posebnu zaštitnu spremu, onda dijete treba biti vezano
sigurnosnim pojasom kad je to moguće...“Osim toga zakon propisuje da „Je vozač auta dužan osigurati da putnik ispod petnaest godina upotrebljava sigurnosti pojas ili drugu posebnu zaštitu po zakonskim propisima...“
16
Za školski prijevoz postoje posebna pravila koja se razlikuju od pravila putovanjem privatnim autom (pogledaj stranu 50).
U zakonskim pravilima (Vägverket) o korištenju sigurnosnog pojasa, VVFS 1993:5; vaţ i:
Sigurnosni pojas treba biti čvrsto
zategnuti uz tijelo djeteta. Način kontrole jest da se moţ e palac staviti izmeĎu djeteta i pojasa , toliko mjesta treba biti izmeĎu njih, ni manje ni više.
Pojas treba, u dijagonalnom smjeru, polaziti preko jednog ramena i prve strane tijela, do kuka druge strane tijela.
Gornja strana kopče sigurnosnog pojasa treba
biti najmanje četiri centimetara iznad i iza ramena putnika. Ako se ta točka nalazi niţ e od ramena onda se kod sudara moţ e stvoriti jedan jaki udar sigurnosnog pojasa prema kraljeţ nici, što moţ e biti uzrok teškim ozljedama.
Ovako sigurnosni pojas postane još sigurniji
Sigurnosni pojasevi su konstruirani i isprobani da se koriste po opisu instrukcijske knjige auta. Provjerite da sigurnosni pojasevi nisu okrenuti ili zavrnuti s drugim dijelovima vozila na način koji ne spada pravilan. Nemoj stavljati posebne detalje na sigurnosni pojas kao na primjer ekstčra zaštitu spuţ ve ili nekog drugog materijala. Ako sigurnosni pojas steţ e ili tišti dijete onda je bolje djetetu obuči majicu do grla ili staviti jedan šal.
Sigurnosni pojas koji je korišten kod sudara se treba odmah izmijeniti. UgraĎena elastičnost pojasa nestane kod sudara.
Pažnja! Djeca ne smiju sjediti s sigurnosnim pojasom ispod ruke, preko
trbuha ili izmeĎu nogu. Šupljina ispod ruke, zdjelice i prepona sadrţ i velike količine krvnih ţ ila i osjetljivih organa koji mogu dobiti velike ozljede povodom sudara i donijeti opasnost po ţ ivot.
17
Komforni pojasevi nisu sigurnosni pojasevi!
Poneka djeca s funkcijskim preprekama upotrebljavaju tako zvane komforne pojaseve kao zaštitu za tijelo kod sjedanja u svojim kolicima. Takvi pojasevi često izgledaju kao sigurnosni pojasevi i čak se nazivaju sigurnosni pojasevi u dnevnom razgovoru. Komforni pojasevi nisu naţ alost konstruirani da smanjuju taj ogroman pritisak udara kojega sigurnosni pojasevi trebaju podnositi. Kod sudara se komfornipojas treba sam otvoriti a sigurnosni pojas treba zaustaviti teţ inu djeteta.
Izuzetak od zakona sigurnosnog pojasa
U posebnim slučajevima moţ e se desiti da je manje preporučljivo korištenje sigurnosnog pojasa. U tim slučajevima postoji zakonska mogućnost da dijete ne treba biti vezano (VVF 2001:183). Za te slučajeve treba ljekarsko
odobrenje koje opisuje medicinski razlog izuzetka od tog zakona korištenja sigurnosnog pojasa ili drugih zaštitnih sprema. To odobrenje treba biti izdano prije putovanja djeteta.
Velike snage u pokretu
Kod frontalnog sudara dviju auta su posebno velike snage u pokretu. Već kod niskih brzina (oko 30 km/sat) treba sigurnosni pojas zaustaviti brzinu putnika snagom koja je mnogobrojno veća od teţ ine putnika. Slika na idućoj strani pokazuje da je teţ ina djeteta u trenutku sudara kao teţ ina slona. Da se smanje posljedice snage sudara, treba se ta snaga podijeliti na što veću površinu tijela djeteta da bi što manje opteretila pojedine dijelove tijela. Pravilno upotrijebljeni sigurnosni pojas (konstrukcije tri-točke) to obavlja na pravi način. Pritisak se podijeli na veću površinu tijela nego kod na primjer kod sigurnosnog pojasa kuka. Sigurnosti pojas (konstrukcije tri-točke) je takoĎer konstruirani tako da se snaga udara u prvom trenutku smanjuje kosturom tijela, to jest dijelom tijela koje takav udar najbolje podnaša. Dječja auto stolica okrenuta unazad takoĎer pomaţ e širiti snagu sudara na veći dio tijela. O ovom slučaju tvrdi naslon dječje auto
18
Dječja auto stolica također štiti
Djeca različite starosti trebaju različite vrste dječjih auto stolica ili drugih zaštitnih sprema da bi se smanjio rizik oštećenja kod sudara.
Bebi-stolica (od 0 do oko 9 mjeseci starosti)
Bebi-stolice trebaju uvijek biti montirane okrenute unazad, na prvom ili zadnjem sjedalu auta. Bebi-stolica ostaje na svom mjestu pomoću
sigurnosnog pojasa, dok dijete ostaje na svom mjestu pomoću sigurnosnog pojasa bebi-stolice.
Bebi-stolice koje se montiraju na prvom sjedalu auta ne smiju biti naslonjene na dio instrumentnog ureĎaja auta. Sto veći sigurnosni razmak treba postojati izmeĎu instrumentnog ureĎaja auta i stolice , to jest 20
centimetara ili još više ako je moguće.
Ako je bebi-stolica smještena na zadnjem sjedalu auta onda prvo sjedalo auta ispred te stolice treba biti prazno ili samo korišteno drugim djetetom a ne odraslom osobom. I ovdje takoĎer treba biti sigurnosna daljina od 20 centim etara do prvog sjedala.
19
Dječji krevet i mreža za kolica
Ako dijete zbog medicinskih razloga treba leţ ati tokom voţ nje moţ e se koristiti bebi-krevet ili dio dječjih kolica s mreţ om. To obadvoje treba uvijek smjestiti na zadnje sjedalo auta. Glava djeteta treba biti okrenuta prema sredini auta da bude najbolje zaštićena.
Pažnja! Nemojte nikada montirati dio dječjih kolica uz duţ nu stranu auta
da dijete sijedi s glavom ili nogama unaprijed. Rizik oštećenja se razno povišuje i taj postupak je na protiv instrukcije za montaţ u kolica.
Dječje auto stolice (od oko 9 mjeseci do 4 godine starosti)
Kad mala beba preraste svoju bebi-stolicu je vrijeme promijeniti za dječju auto stolicu okrenuto unazad. Ta stolica se montira okrenuta unazad na prednjem sjedalu naslonjena na instrum entni uredaj auta. Stolica apsolutno ne smije biti naslonjena na prvo staklo auta jer to staklo moţ e puknuti kod dugotrajnog napora. Ako se auto stolica montira na zadnjem sjedalu auta onda treba biti naslonjena na naslon prednjeg sjedala. Nekoje stolice su samo odobrene za montiranje na prednjem sjedalu, zato provjerite sto vaţ i za vašu stolicu.
Stolice s sigurnosnim pojasom i jastuci s pojasom (od oko 4-5 godina
do oko 10-12 godina starosti)
Kad dijete preraste i dječju auto stolicu ima alternativna rješenja na primjer stolice s sigurnosnim pojasom i jastuci s pojasom. Obadve alternative se koriste okrenute unaprijed pošto su djeca sad prevelika da bi mogla sjediti okrenuta unazad. Pomoću stolice s sigurnosnim pojasom ili jastukom s pojasom se tijelo djeteta podigne na točnu visinu da se sigurnosni pojas nalazi na pravom mjestu. Kao što smo već prije opisali treba sigurnosni pojas polaziti preko ramena malo prema vratu, preko prsne kosti i onda dalje dole prema kuku.
Vrijeme za promijeniti dječju auto stolicu
Vaţ no je promijeniti dječju auto stolicu kad nju dijete preraste. Već kada vrh glave dosiţ e preko ruba stolice je vrijeme traţ iti novi model stolice. Kad je naslon stolice u visini očiju djeteta i u visini ušiju djeteta onda stolica više nije sigurna za putovanje.
20
Ako dječja auto stolica ne odgovara djetetu
Nekoja djeca s funkcijskim preprekama ne mogu upotrebljavati standard proizvode koji postoje na otvorenom trţ ištu. To se najprije tiče djece s različitim poteškoćama kretanja. Hjälpmedelscentralen (to jest centrala za pomoćna sredstva) moţ e zajedno s rehabilitacijskim uredom dati savjete i pomoć s specijalnim rješenjem za prilagoĎavanje dječje auto stolice ili drugih pomoćnih sprema za sjedenje u autu.
U propisima Socijalnog zavoda (Socialstyrelsen SOSFS 2001:12) stoji da onaj tko prepiše medicinsko tehnički proizvod treba biti odgovorni za upotrebu proizvoda na pravi način. Moţ ete takoĎer pročitati časopis Institucije za pomoćna sredstva (Hjälpmedelsinstitutionen) pod nazivom “ Specialanpassade medicintekniska produkter – Hjälpmedel för personer med funktionsnedsättning” to jest posebno prilagoĎeni medicinsko tehnički proizvodi- pomoćna sredstva osobama s funkcijskim preprekama.
Komplicirana podjela odgovornosti
Vaţ no je znati tko je odgovoran za proizvod posebnog prilagoĎivanja ako bi se dogodila nesreća. Proizvodioc odgovara za svoj proizvod samo ako se proizvod koristi po svojim osnovnim namjerama. U zakonu o CE- oznaci (SFS 1992:1534) stoji da ako se proizvod izmjeni iz svog originalnog izgleda i funkcije, onda odgovornost prijelazi na onoga tko je učinio
promjenu (pogledaj takoĎer odlomak “čija je odgovornost ako se nešto desi” na strani 38). U časopisu od Socialstyrelsen (Socijalnog zavoda SOSFS 2001:12) je naglašeno da onaj tko je sredstvo prepisao preuzima odgovornost kad se proizvod posebno prilagoĎava . Ima slučaja kad pomoćne centrale ne ţ ele napraviti vaţ na prilagoĎavanja mada bi to pomoglo korisniku (djetetu)da postigne veću prometnu sigurnost. Većina Švedskih pomoćnih centrala imaju instrukcije kako da najbolje rješavaju ovakva pitanja.
21
Kako mogu djeca s funkcijskim
preprekama putovati sigurno?
22
Ponekad treba nešto posebno
Djeca s funkcijskim preprekama imaju posebne potrebe što se tiče prometne sigurnosti. Pošto djeca mogu imati različite vrste ozljeda je potreba za prilagoĎavanje vrlo različita. Zato se ne mogu davati nekakve općenite preporuke što se tiče djece različite starosti s funkcijskim preprekama. Htjeli bi svakako opisati nekoliko vaţ nih pogleda što se tiče djece s funkcijskim preprekama, oštećenja sluha ili vida, nerazvijenost ili neurološko psihičke dijagnoze. Kod djece s medicinskim funkcijskim preprekama je teško dati općenite savjete pošto ova grupa djece meĎusobno ima mnoge različite dijagnoze. Naš savjet je zato da se trebate obratiti ljekaru koji je odgovoran za njegu djeteta.
Djeca s CP-ozljedama
Oko 40 posto djece s preprekama kretanja ima CP-ozljedu. To je jedna mnogo različita grupa u kojoj su poneka djeca lakše ozlijeĎena, dok druga
23
djeca imaju niz teških prepreka kretanja kombinirano s drugim ozljedama kao što su umna nerazvijenost, oštećenja vida ili sluha, poteškoće govora i grčevi.
Što se tiče prometne sigurnosti je izmeĎu ostalog mišićni napor djece razlog koji stvara probleme. Previsoki ili preniski mišićni napor i ponekad nekontrolirani pokreti kompliciraju izbor dobrih mogućnosti sjedenja. Djeca ne sjede kao što su postavljeni. Nekoji se sklize i ostanu sjedeći na kraju kraljeţ nice s pojasom ispod brade. Djeca s nekontroliranim pokretima mašu često s rukama i nogama i tome mogu ozlijediti sami sebe i okolinu.
Smanjena kontrola glave i tijela, ograničena okretljivost kuka i eventualni grčevi utječu takoĎer na sjedenje u autu. Ponekoja djeca s CP-ozljedama osjećaju nezgodnost kod promjene pozicija tijela a tome su posebno izloţ ena u vozilu koje se kreće. Ako djeca imaju smetnje
percepcije onda imaju takoĎer poteškoće oko promjene zvuka i svijetla kao na primjer zvuk motora i drugih prometnih zvukova ili svih utiska svijetla kojem su izloţ eni tokom voţ nje.
Prijedlog za prilagođivanje
Djeca s CP – ozljedama trebaju često posebno prilagoĎenu auto stolicu zaštićenog modela,
koja drţ i tijelo i smanjuje rizik nepoţ eljnog micanja. Mnoga djeca trebaju takoĎer potporu glave, šije i nogu da bi sjedili stabilno i ujedno opušteno. Pošto je vaţ no da
djeca sjede stabilno u dječjoj auto stolici moţ e specijalno prilagoĎena vesta biti povoljna za djecu s teţ im ozljedama kretanja. Vesta koja okruţ uje tijelo ga stabilizira i podjeljuje pritiska kod naglih okreta i jakog bremzanja. Drugoj djeci je dovoljno jedan podstavljeni komfor pojas. U oba slučaja je vaţ no da se komfor pojas upotrebljava zajedno s sigurnosnim pojasom. Nekoja djeca imaju specijalno prilagoĎeno sjedalo u svojim invalidskim kolicima. To sjedalo se moţ e upotrijebiti kao dječja auto stolica ako se pravilno postavi. Prednost te stolice je što dijete sjedi stabilno i ergonomično pravilno. Loša strana ovog rješenja je to što su te stolice često teţ e i veće, što znači da su ove stolice teţ e za dizanje iz auta.
24
Kao što smo ranije opisali iz prometnog pogleda nije povoljno imate kopče vezane meĎu nogama pošto to moţ e ozlijediti prepona i spolne organe.
Djeca s prekidom leđne moždine ili drugih ozlijeda kičme
Oko 10 posto djece s preprekama kretanja imaju prekid leĎne moţ dine i osim toga ima još neki postotak djece koja imaju druga oštećenja kičme, većinom nakon nesreća. Djeca s prekidom leĎne moţ dine mogu imati lakše ili teţ e ozlijede ovisi od lokacije prekida, veličine prekida, ako jeprouzrokovao hydrocephalus (preveliku količinu vode u mozgu) itd.
Djeca s prekidom leĎne moţ dine imaju većinom smanjenu stabilnost gornjeg djela tijela i nesigurno shvaćanje pozicije tijela. Mnoga djeca su posebno teška za svoje godište zbog mirovanja u kombinaciji s pogoršanim
metabolizmom. Djeca često imaju smanjeno osjetilo opipa i cirkulaciju nogu i smetnje mokrenja zbog paralize donjeg dijela tijela. Smanjenje osjetljivosti opipa znači da djeca ne primjećuju ako se udare nogama kod dizanja u auto i iz auta. Onaj tko diţ e djecu treba biti posebno oprezni da djeca ne bi dobila ozlijede bez da bi netko to opazio.
Djeca s prekidom leĎne moţ dine imaju ponekad poremećene kukove što ponekad stvara probleme kod sjedenja u auto stolici. Mnoge ortopedske operacije s gipsanim nogama i gornjeg dijela tijela mogu prouzrokovati komplikacije kod sjedanja u autu.
Prijedlog za prilagođivanje
Dječja auto stolica treba biti prilagodljiva i fleksibilna da sjedanje bude sigurno, s gipsom ili bez gipsa. Ne smije biti previše zaobljena, pošto su skrivljene noge i kukovi djece uzrok širine njihovih kukova. Zbog toga stolica treba biti šira nego normalno i treba imati ravnu podlogu koja olakšava sjedanje.
Dječja auto stolica treba prije svega biti smještena okrenuta unazad , pošto je to najsigurniji smještaj za djecu s pogoršanom stabilnošću glave i gornjeg djela tijela. Za djecu s povećanom glavom je to naravno posebno vaţ no. Ako djeca imaju skolijozu (tj iskrivljenje kićme) onda stolica okrenuta unazad još bolje štiti kod naglog bremzanja i sudara.
25
Pošto mnoga djeca s oštećenjem leĎne moţ dine imaju smanjenu stabilnost glave i gornjeg dijela tijela, je vaţ no imati naslon glave, šije, gornjeg dijela tijela i dobar komfor pojas, najbolje je imati pojas s četiri točke s širokim remenima koji najbolje podjeljuju pritisak.
Klima, grijalica kupea i toplo sjedalo su u zimsko doba posebno vaţ ne za djecu s smanjenim osjetilom opipa i cirkulacije donjeg dijela tijela. Pomoću ovih sprema moţ e i dijete i njegova pomoćna sredstva drţ ati točnu
temperaturu u svako godišnje doba. Djeca s prekidom leĎne moţ dine su posebno izloţ ena upalama mokraće zbog svojih ozljeda. Sjesti na hladnu stolicu invalidskih kolica i wc-stolice povećava rizik takvih upala.
Djeca s krhkim kosturom, OI
Djeca s Osteogenesis Impefecta, večinom zvani OI, su takoĎer jedna grupa gdje nekoji imaju lakšu a drugi teţ u dijagnozu bolesti. Zajedničko za njih je da svi imaju krhki kostur i zato lako
dobiju frakture. Oni trebaju zato biti posebno oprezni da ne bi slomili ruke, noge, rebra i tako dalje.
Djeca s dijagnozom OI su često niska za svoje godište a njihove glave mogu biti relativno velike u usporedbi s tijelom. Ta djeca mogu provesti mnogo vremena u gipsu zbog fraktura a i zbog planiranih ortopedskim operacija. Zbog svog krhkog kostura su djeca naravno posebno osjetljiva što se tiče prometne sigurnosti.
Prijedlog za prilagođivanje
Djeca s OI trebaju putovati leţ eći ili napola sjedeći čim duţ e pošto je onda manji pritisak na kostur, posebno na kosti u leĎima.
Kad djeca počinju sjediti u autu mogu koristiti jednu dobru dječju auto stolicu koja je fleksibilna i daje mogućnost stabilnog sjedanja s gipsom ili
26
bez njega. Dječja auto stolica treba imati naslon glave, šije, gornjeg dijela tijela i širokih komfor pojaseva s četvero točkama, rado s podstavom spuţ ve. Pojas treba biti posebno široki preko kukova, jer djeca često imaju
skrivljene bedrene kosti i krivo okrenute kukove što znači da treba biti više mjesta kod sjedanja.
Zbog krivih poloţ aja u kukovima i nogama sjede djeca s OI najbolje na ravnim podlogama. Dječja auto stolica ne smije biti previše zaokruţ ena ali treba imati dobro mogućnost smanjenja pritiska.
Lako je razumjeti da jedna dječja auto stolica okrenuta u nazad vrlo dobro pristaje djeci s OI. Pošto su ta djeca često slaba i niske visine mogu duţ e koristiti te stolice nego svojih vršnjaci, što je velika prednost što se tiče prometne sigurnosti.
Mekane opruge u vozilu da su posebno vaţ ne. Mali ali ponovljeni udari mogu dovesti do ozbiljni kompresija kraljeţ aka i trajnih problema kičme. Mekana voţ nja je apsolutno potrebna. Vozač mora voziti kao da ima on/ona vaţ nu prtljagu označenu tekstom 'lomljivo'.
Grijalica kupea je u zimsko doba vaţ na oprema jer izgleda da se rizik za frakture povećava kad su djeca ohlaĎena. Ljetom klima olakša pošto djeca s OI često imaju povišenu temperaturu tijela zbog pojačanog metabolizma. Njihova smanjena površina tijela znači da povrh toga oni ne mogu odstraniti višak tjelesne temperature znojenjem na isti način kao druga djeca.
Djeca s bolestima mišida
Otprilike 6 -7 posto djece s preprekama kretanja imaju neku vrstu bolesti mišića. I ovdje vaţ i da djeca mogu imati i lagane i teţ e prepreke funkcija. Oslabljenje mišića znači da djeca teško drţ e ravnoteţ u kod sjedenja i kod kretanja.
Prijedlog za prilagođivanje
MlaĎa djeca često dobro sjede u običnim dječjim auto stolicama, ali ponekad trebaju naslon šije i nešto za stabilizaciju gornjeg djela tijela, to jest komfor
27
pojas s četvero točaka koji podjeli pritisak kod naglih zaokreta ili naglih bremzanja.
Dječja auto stolica okrenuta u nazad je posebnu vaţ na za djecu koja zbog smanjenja mišićne snage ne mogu balansirati gornji dio tijela ili se zaustaviti rukama.
Djeca s mišićnim bolestima trebaju posebnu dobro pristajanje dječje auto stolice da bi mogla stabilnu sjediti i osjećati se sigurna. TakoĎer je vaţ no da su pojasevi i komfor pojasevi na pravom mjestu i na pravi način zategnuti.
Djeca s reumatičnim bolestima
Djeca s ideopatiskim artritom, dječja reuma, i druge reumatične bolesti imaju bol u zglobovima, trajno ili u ponekim periodima dok se bolest razvije. Bolovi u šiji i različitim zglobovima tijela mogu biti jaki. Oni se pogoršaju kod neopreznog kretanja, dizanja ili kod na primjer nagle voţ nje autom. Kod dugih putovanja autom treba imati česte odmore tako da djeca imaju mogućost pretegnuti se i na taj način smanjiti bolovi.
Prijedlog za prilagođivanje
Većinom se djeca mogu sluţ iti dječjim auto stolicama i pojasevima standard modela, ali treba biti paţ ljiv da je pojas točno namješteni i da ne prouzrokuje bol.
Kragna za šiju moţ e jako pomagati djeci s upalama zglobova reumatične vrste. Kragna se posebno izraĎuje pomoću djetetovog radnog terapeuta i ta kragna je manja nego one koje postoje na trţ ištu.
Mekana i glatka voţ nja je posebno vaţ na pošto najmanje trzanje moţ e djetetu nanesti bol.
Djeca s oštedenjem
sluha
Za djecu s oštećenjem sluha je najveći problem komunikacija s šoferom ili drugim putnicima kod putovanja autom. Kod putovanja s prijevoznom
28
sluţ bom ili školskim prijevozom djeca najradije putuju zajedno s drugom djecom koja imaju oštećenje sluha, pošto njim je teško komunicira s nepoznatom djecom i odraslima.
Prijedlog za prilagođivanje
Pod nekim oslovima se moţ e montirati jedna vijuga za sluh u familijarni auto ( javite se centrali za sluh). U ostalim slučajevima je vaţ no razmisliti gdje smjestiti dječju auto stolicu, na primjer zbog toga da bi dijete moglo čitati na ustima vozača ili komunicirati s drugim putnicima. Ponekad vam moţ e jedno posebno ogledalo posluţ iti.
Djeca s oštedenjem vida
Djeca s oštećenjem vida su ovisna da prepoznaju mjesto gdje se nalaze kod izlaza i ulaza u auto. Ako njim odrasli kaţ u gdje stoje usporeĎeno s autom onda sami mogu uči u auto i sjesti.
Vaţ no je da auto stane na istom mjestom svaki put kad djeca idu u auto kod kuče, vrtića, škole i drugih poznati mjesta. Djeca s oštećenjem vida naĎu specijalne oznake kao na primjer jednu ogradu, jedan poštanski sanduk ili jedan grm. S takvim oznakama se djeca mogu jednostavno orijentirati u poznatim okolinama što daje i sigurnost i veću samostalnost.
Prijedlog za prilagođivanje
Posebno prilagoĎivanje zbog sigurnost u prometu ni je
potrebnu. Djeca s nekojim vrstama oštećenja vida su lako zaslijepljeni od jakog sunca. Sunčana roleta ili kapa s šiltom dobro zaštićuje.
Pošto djeca ne mogu vidjeti kuda se voze je vaţ no da vozač ili neko drugu u autu
29 tumači put voţ nje.
Ako dijete putuje prijevoznom sluţ bom je vaţ no dobiti informaciju o smjeru putovanja, koji eventualni putnici se nalaze u autu i druge detalje koji mogu olakšati i osigurati putovanje.
Djeca s autizmom i drugim neuropsiholoskim preprekama
Neuropsihološke prepreke kao autizam i slične funkcijske prepreke su većinom nepromjetne i zato su nepromjenljive za osobe koje djecu ne poznaju.Djeca s ovakvim poteškoćama shvaćaju svoju okolinu na drugačiji način. Oni često imaju problema komunicirati s ljudima koje ne poznaju , i ta situacija se pogoršava ako okolina nezna što
znači imate te prepreke.
Nekoja djeca s autističkim spektrom prepreka nemaju jezik riječju, dok drugi imaju posebno bogati jezik. Ali prepreke se rade o mogućnosti korištenja jezika i sposobnosti razumijevanja. Djeca tumače sve sto se govori vrlo konkretno i imaju poteškoće s apstraktnim dimenzijama jezika. Oni rijetko kad razumiju dvostruke jezične dimenzije, viceve i ironiju.
Zbog svojih funkcijskih prepreka imaju poteškoće umno predvidjeti što če se desiti i posebnim situacijama. Jedna strategićna posljedica toga je da to nadoknaĎuju drţ eči se rutinskog ponašanja i nepromjenljivosti u svakidašnjici. Promjene što se tiče vremena putovanja, vozača, vozila i ličnog mjesta u vozilu mogu prouzrokovati jake reakcije kod te djece.
Mnoga djeca su osim toga jako osjetljiva na odreĎene zvukove, vidljivost impulsa okoline i opipa.
30
Prijedlog za prilagođivanje
PrilagoĎivanje prijevoza potrebama te djece se više radi o znanju kako da pristupamo djetetu nego o fizičkom načinu prilagoĎivanja vozila. Mnoga djeca ne vole biti vezana i ona su posebno zainteresirana za dugma i kopče. Nije neobično da se djeca smaknu van iz zakopčanih pojaseva i drugih sigurnosnih konstrukcija, što znači velike rizike iz prometno sigurnosne strane situacije. Zato je vaţ no izabrati kop če koje djeca nemogu otvoriti na jednostavni način.
Vozači prijevozne sluţ be i školskog prijevoza trebaju imate dobro znanje o dječjoj problematici da bi znali kako prilagoditi svoj jezik i svoje ponašanje. Apsolutno najvaţ niji uslov da bi djeca putovala na sigurni način je da školujemo šofere i objasnimo njima što je razlog posebnog ponašanja ove djece. Vaţ no je takoĎer da se ograniči grupa šofera koji odgovaraju za te posebne prijevoze djece i s kojima se djeca osjećaju sigurni.
Putovanje s nepoznatim osobama treba izbjegavati što više, pošto ova djeca često smatraju da je neugodno sjediti pored osoba koje nepoznaju. Ako djeca mogu putovati u isto vrijeme u školu, sjediti na istom mjestu u vozilu i voziti se s istim autom ili autobusom, onda je to velika prednost za njih.
31
Mogu djeca putovati zaštičeno
u invalidskim kolicima?
32
Ponekad treba napraviti kompromis
Dosad je većina sadrţ aja teksta bila opis sigurnosnih oprema za malu djecu i njihovo sjedanje u različitim dječjim auto stolicama. Ali djeca rastu. Mnoga starija djeca i omladina s funkcijskim preprekama tada mogu sjediti na putničkom sjedalu s običnim pojasevima, ali za onu djecu koja imaju teške prepreke kretanja nastanu novi problemi.
Mala djeca su prilično lagana za dizanje u auto , ali podići jedno skoro odraslo 15 godina staro dijete, moţ e biti nesavladivo naporno i nemoguće je uspjeti to napraviti na ergomićan način.
K tome je vaţ no naglasiti da omladina ne ţ eli biti dizana posebno ako to moţ e prouzrokovati bol. Starija djeca i omladina sve više sami putuju s prijevoznom sluţ bom a vozači te sluţ be ne smiju teško dizati.
33
Ţelja za integritetom i samostalnošću omladine, problemi kičme roditelja i vozači pod stresom, su nekoje od činjenica koje zajedno pridonose situaciji, u kojoj su prometni aspekti usporeĎeni s drugim okolnostima. Kako se to radi? Mogu djeca putovati sigurno u invalidskim kolicima? Naš odgovor je da mogu ako se to radi na pravilni način.
Važni principi kod putovanja invalidskim kolicima
U autobusima prijevozne sluţ be i mini-autobusima, koji su u vlasnosti mnogih obitelji, djeca i omladina večinom sjede u svojim invalidskim kolicima tokom voţ nje. Onda je vaţ no imati informaciju o principima koji su vaţ ni za ličnu sigurnost kod putovanja.Reguliranje invalidskih kolica tokom vožnje
Na mnogim invalidskim kolicima je moguće regulirati visinu sjedanja, kut sjedanja, kut nogu i tako dalje, to je vaţ no da se
dobije povoljan poloţ aj sjedanja koji je takoĎer
ergonomično pravilan. Naţ alost nije najudobniji poloţ aj uvijek najbolji što se tiče prometne siguronosti!
Da bi se postigla največa sigurnost treba se pridrţ avati sljedećih pravila:
Sjedalo se treba namjestiti u svoju najniţ u poziciju.
Naslon za leĎa treba biti zaključani u totalno ispravnoj poziciji (kao u avionu kod sljetanja i spuštanja).
Naslon za noge treba biti potpuno okrenuti naprema dolje, tako da bi se noge nalazile usporedno s podom.
Pažnja! Ponekad ima medicinskih ili drugih posebnih okolnosti koje čine da
se pravila navedena gore uvijek nemogu poštivati, što se tiče sve dijece. Upitate se za savjete kod dječjeg fizioterapeuta!
Vezanje manualnih invalidskih kolica u autu
Putnik u invalidskim kolicima treba sjediti okrenuti unaprijed ili unazad. Voziti se okrenuti u stranu , ukošen sa prve ili straţ nje strane je vrlo opasno i
34
nije dozvoljeno. Ni ljudsko tijelo, ni invalidska kolica, nisu graĎena da izdrţ e sudar sa strane.
Ispred glave putnika, koji sjedi u invalidskim kolicima okrenuti unaprijed, treba biti prazno mjesto, tj razmak od najmanje 95 centimetara. Druge vaţ ne mjere su navedene u slici gore.
Zaveţ ite invalidska kolica s najmanje četiri remena na podu, dva u prvom djelu okvira kolica, a dva u straţ njem djelu. Remeni trebaju biti zategnuti tako da bi stabilno drţ ali invalidska kolica na pravom mjestu.
Usmjerite remene dijagonalno (otprilike kut od 45 stupnjeva) unaprijed i unazad a najraĎe i ponešto u strane.
Pričvrstite remene što je više moguče gore na invalidskim kolicima (pogledajte sliku na sljedečoj stranici).
Mnogi isporučitelji invalidskim kolica su počeli označivati kolica s ţ utim vrpcama koje pokazuju pravilno vezanje kolica. Ponekad imaju posebne metalne omče na kolicima koje pokazuje gdje se remeni trebaju povezati. Pričvsrni remeni se ne smiju povezati poprijeko.
Bremze invalidskih kolica trebaju biti ukopčane tokom voţ nje.
35
Vezanje električnih invalidskih kolica
Vezanje električnih invalidskih kolica se radi otprilike po istim principima kao za ona manualna invalidska kolica. MeĎutim nekoje marke imaju takozvane “dok konstrukcije” što znači da se invalidska kolica uvedu u auto i pričvrste na mjesto pomoču posebne sprave, na primjer jedne ploče na podu. To nije situacija pravila kod manjih električnih invalidskih kolica, nego onda vaţ e oni principi koji su opisani u djelu o manualnih invalidskim kolicima.
Vezanje specijalne stolice/kolica ili sličnog
Djeca koja putuju u specijalnoj stolici/kolicima trebaju koristiti te stolice/kolica u kombinaciji s pojasem s tri točke, koji se nalazi u vozilu. Specijalna stolica/kolica se trebaju pričvstiti u vozilu s pričsvstnim
pojasevima, to jest posebni pojasevi za ovu svrhu, a ne oni pojasevi kojima su djeca originalno vezani.
Pažnja! Dječja kolica na sklapanje i obična dječja kolica apsolutno nisu
36
Ne zaboravite pričvstiti prtljagu!
Sve pomoćne sprave koje se prevoze u autu ili autobusu trebaju biti pričvršćene. Ako su ostavljene slobodno na podu ili na drugom mjestu u vozilu, one postaju poţ ivotno opasni projektili u slučaju sudara. Jedna manualna invalidska kolica od teţ ine 15 kg mogu u trenu od tisuću dijela sekunde “vagati” 300-750 kg, ovisi od brzine vozila. Jedna električna invalidska kolica koja vaţ u 100 kg ili više (bez putnika) povećuje svoju teţ inu na 2-5 tona.
I relativno mala pomoćna sprema moţ e biti opasna po ţ ivot. Jedan ventilator od 5 kg povećuje teţ inu na 100-250 kg ako nije pravilno pričvršćen.
Vezana invalidska kolica + i vezano dijete
= pravilna sigurnost
Pojas s tri točke, u kombinaciji s vezanjem invalidskim kolica u četiri točke na podu, daje dobru zaštitu kod sudara. Paţ nja ! Vaţ no je znati da su vezanje pojasa i vezanje invalidskim kolica dva različita sistema. Jedan sistem drţ i invalidska kolica na pravom mjestu a drugi drţ i dijete koje sjedi u
invalidskim kolicima.
Komfor pojasevi pričvršćeni na invalidskim kolicima nisu pravilni pojasevi! Oni se uvijek trebaju sluţ iti u kombinaciji s pojasevima s tri točke ili barem
37
s pojasem kukova s dvije točke. Pojas kukova onda treba biti vezani preko zdjelice, a ne preko pojasa koje je jako osjetljivo područje.
U auto, i iz auta – rizična situacija
Rizici za osobnu sigurnost ne postoje samo kod voţ nje/kretanja vozila. Roditelji, osoblje prijevozne sluţ be i vozači školskih autobusa, često zaboravljaju da je premještanje djece u invalidskim kolicima, iz vozila i u vozilo, izloţ eno mnogim rizičnim situacija. Treba biti oprezan na brojne različite stvari:
Vozilo treba uvijek parkirati na što ravnijoj površini, prije ukrcavanja i iskrcavanja. Ako pod vozila visi postoji rizik da se invalidska kolica počinju kotrljati prije nego što ih stignemo pričvrstiti na pod.
Kontrolirajte da su gume invalidskih kolica napunjene zrakom po uputi isporučitelja invalidskih kolica.
Osigurajte da su bremze invalidskih kolica pravilno regulirane i čvrsto pritegnute, ako ostavljate dijete samo nekoliko trenutaka na pločniku ili ivici ceste, na primjer, malo prije samog premještanja iz vozila ili natrag u vozilo. Ako podloţ je nije potpuno ravno se moţ e desiti da se invalidska kolica počinju kotrljati i čak prevrnuti.
Uspon za invalidska kolica i dizalo trebaju biti opremljeno s zaštitnim rubovima sa oboje strane, da bih spriječili ozljede. Uspon ne smije imati više nego 9 stupanja nagiba, da bi bio siguran i komforan.
Ako dijete samo moţ e voziti invalidska kolica gore i dolje s uspona, onda je situacija mnogo jednostavnija. Ali treba drţ ati nadzor nad djetetom mada ono pokazuje da samo moţ e savladati ovu situaciju. Posebno mala djeca su ponekad lako ometena i mogu zaboraviti da treba biti oprezni.
Ako dijete treba pomoć s voţ njom svojih električnih invalidskih kolica u autobus preko uspona, onda osoba koja pomaţ e djetetu treba isključiti struju i ručno gurati invalidska kolica.
Kad dijete koristi invalidsko dizalo trebaju bremze invalidskih kolica biti čvrsto zakočene i jedna odrasla osoba se treba voziti zajedno s djetetom.
38
Tko je odgovoran ako se nešto dogodi?
Mnogi roditelji se pitaju tko ima totalnu odgovornost za putovanje njihovog djeteta kad ono sjedi u invalidskim kolicima. To se uglavnom tiče putovanja djece s školskim prijevozom ili prijevoznom sluţ bom, ali zapravo je isti problem kod putovanja privatnim autom s obiteljskim članovima.
Odgovornost vozača
Ranije smo opisali da je vozač odgovoran da bi djeca ispod 15
godina starosti upotrijebila sigurnosni pojas ili drugu zaštitnu opremu po zakonskim mjerama.
Znači da je vozač duţ an osigurati da ne samo dijete, već i njegova invalidska kolica, budu pravilno pričvršćena u autu/autobusu. U
prometnom zakonu (Trafikförordningen), 3 poglavlje, 79 članak,
(1998:1276) se naglašuje da se putnici ne smiju voziti u tolikoj množini da bi
se izlagali opasnosti, također nije dozvoljeno smještanje putnika na način koji bih bio izložen opasnosti.
Vozač je duţ an svog poslodavaca obavijestiti o eventualnim nedostacima oko opreme vozila.
Vozač koji ne poštuje ova pravila na ispravan način moţ e biti prijavljen, ako se desi nesreća. U zakonu prometnih kaznenih djela (Trafikbrottlagen) 1 članak piše: Ako prometnik ne poštuje prometni zakon u mjerama koje su
prepisane i nije brižljiv i oprezan u situaciji prometne nesreće, onda može biti kažnjeni dnevnim novčanim kaznama.
Odgovornost poduzetnika
Prijevozi prometnom sluţ bom i druge prijevozne usluge su danas većinom odgovornost poduzetnika koji imaju ugovore s općinom i kotarskom upravom. Dio tog ugovora su zahtjevi vezani s prijevoznim vozilom i s vozačem i njegovim radnim duţ nostima. U propisima prijevoznog društva
39
(Transportrådet 1989:4) je navedeno koja tehnička pravila trebaju biti ispunjena što se tiče vozila i opreme vozila.
Poduzetnik ima veliku odgovornost što se tiče prometne sigurnosti. Dio te odgovornosti je školovati vozače o vaţ ećim zakonskim pravilima, kako se invalidska kolica pričvršćuju, kako trebaju pristupati strankama s
funkcijskim preprekama i tako dalje.
Poduzetnik treba isto tako imati izvjeţ banost oko izvještavanja i dokumentacije izbjegnute opasnosti i nesreća.
Prema zakonu naknada (Skadeståndslagen 1972:207) poduzetnik ima isto ekonomsku odgovornost kod prometnih nesreća . U 2 poglavlju, članak 1 , stoji: Svaki koji namjerno ili povodom nepažnje nanese osobnu ili imovinsku
štetu treba tu štetu nadoknaditi, ako nije što drugo navedeno u ovom zakonu.
U ovom zakonu najveća odgovornost za eventualnu naknadu pada na poslodavaca to jest poduzetnika.
Odgovornost proizvođača invalidskih kolica
Veliki dio današnjih invalidskih kolica nisu isprobana i odobrena (CE-označena) za korištenje kao putničko sjedalo u autu. Zahtjevi koji su postavljeni o vezi sigurnosti kod sudara nisu uvijek jednostavni u
kombinaciji s zahtjevima što se tiče ponašanja vozila na cesti, mogućnosti sklapanja, komfor sjedanja, lagane teţ ine i tako dalje.
To znači da proizvoĎač invalidskih kolica ne uzima odgovornost kod eventualnog sudara. Zbog toga nisu invalidska kolica uvijek označena s mjestom gdje treba staviti pojaseve koji će drţ ati kolica na svom mjestu u vozilu. (Zamolite pomoćnu centralu da označi povoljna mjesta za kopčanje s kontrastnom bojom).
Ako se vozač pridrţ ava principa koje smo ovdje naveli, onda će se pokazati da mnoga obična invalidska kolica ipak mogu podijeliti snagu sudara bez da se slome. Ako bi slučajno došlo do sudara i situacija bi postala ozbiljna, vaţ no je naglasiti da je pitanje o odgovornosti još uvijek ne rješeno.
Odgovornost prilagodbe invalidskih kolica
Ako se desi nesreća s invalidskim kolicima i specijalnom stolicom koja je posebno prilagoĎena pomoću centrale za posebnu pomoć, onda postaje pitanje o odgovornosti još bolje komplicirano. Onda CE-označene prestane
40
vaţ iti i proizvoĎač ovog proizvoda nije više odgovoran. Kao što smo ranije opisali treba od početka sklopiti odgovor izmeĎu pomoćne centrale i roditelja o podjeli odgovornosti kod eventualnog sudara. Najbolje je napraviti pismeni ugovor.
Standardi koji su teme za diskusiju
Vägverket (Uprava za ceste), Hjälpmedelsinstitutet (Institucija za pomoć) i VTI su već dugo svjesni o problemima i poteškoćama koje danas postoje. Oni rade svaki posebno i zajedno s znanstvenicima po cijelom svijetu, da bi poboljšali prometnu sigurnost za djecu i odrasle s funkcijskim preprekama. Jedan vaţ ni dio zadatka jest stvoriti norme, odnosno rečeno standarde, koji pokazuju kako bi invalidska kolica i sigurnosni pojasevi postali još bolji, sto se tiče prometne sigurnosti. Dio tog zadatka jest takoĎer poboljšati standard što se tiče pričvršćivanja invalidskih kolica u samom vozilu. Ti standardi bi mogli biti referencija za ugovore izmeĎu kupca usluge školskog prijevoza i prijevozne sluţ be i poduzetnika (tj taxi ili autobusne kompanije). Na strani 59 je opisano kuda se moţ ete obratiti da saznate kakvi standardi vaţ e danas.
Postavi zahtjev!
Kao roditelj moţ ete pomoči na mnoge načine. Postavite zahtjev onima koji odlučuju o sklapanju ugovora školskog prijevoza i prijevozne sluţ be. Zahtijevajte da prepisani ureĎaj bude u vozilu i da se koristi! Zahtijevajte da šoferi dobiju pravu stručnu naobrazbu. Svaki
nemar šofera sto se tiče sigurnosnih pravila vašeg djeteta trebate prijaviti najbliţ em šefu. U posebno ozbiljnim slučajevima trebate prijaviti policijskom uredu. Traţ ite pomoć od opčine ili kotarske uprave za zdravstvo (tj ured za invalidska pitanja),da bi mogli postaviti pravilne zahtjeve kod zakupljena ovih prijevoza! Kvaliteta nije samo tehnička sprema, nego takoĎer i pitanja kao na
primjer, koliko minuta treba šoferu da bi smjestio dijete u vozilo, prikopčao sva sredstva sigurnost i tako dalje. Postavite zahtjev da se i ova pitanja riješe kod sklapanja meĎusobnih ugovora za prijevoznu sluţ bu!
41
Kako odabrati
najbolje vozilo?
42
Ekonomska potpora za vozilo
Po zakonu općeg osiguranja (1998:890) mogu roditelji djece s funkcijskim preprekama podnijeti zahtjev kod Zavoda za socijalno osiguranje o
ekonomskoj potpori za kupovinu i prilagoĎivanje vozila.
Potpora se samo odobrava obiteljima čija djeca imaju trajne funkcijske prepreke i koja zbog toga imaju “bitne poteškoće da se kreču svojom vlastitom snagom ili se sluţ e javnim prijevoznim sredstvima”. Jedan od uslova je takoĎer da jedan ili oba roditelja ţ ive zajedno s djetetom i trebaju vozilo da bi se zajedno s djetetom mogli prebaciti u raznim smjerovima. Ekonomska potpora je podijeljena na dva dijela.
Osnovna potpora i potpora kod kupovine
Ta potpora za kupovinu vozila je trenutno 30000 kr (juni 2003) i to je vezano za zaradu onog tko traţ i potporu.
Potpora prilagođivanja
Ova potpora treba pokrivati izdatke za specijalno prilagoĎivanje vozila i/ili za kupovinu specijalne opreme koju dijete treba u vozilu, zbog svojih funkcijskih prepreka. Potpora prilagoĎivanja nema nikakvu gornju granicu isplate i nije vezana za zaradu roditelja.
PrilagoĎivanje vozila se moţ e raditi o olakšavanju izlaza i ulaza u vozilo na primjer pomoću rampe ili spreme za dizanje. TakoĎer se moţ e raditi i o raznim specijalnim ureĎajima koji sluţ e
kod privezivanje invalidskih kolica u vozilu tokom voţ nje.
43
Odaberite pravo vozilo i pravu opremu za prilagođivanje
Razne vrste vozila imaju naravno različite mogućnosti za prilagoĎivanje. Moţ da se moţ e izbjeći prilagoĎivanje time što izaberete vozilo koje odgovara potrebama vašeg djeteta već od početka?Izbor poduzeća koje če izvršiti prilagoĎivanje je vrlo vaţ an. Obratite se Centrali za pomoćne ureĎaje, rehabilitacijskom uredu i Zavodu za socijalno osiguranje , da bi dobili prijedloge za poduzeća koja imaju duboko znanje oko sredstva za prilagoĎivanje vozila.
Prilagođivanje vozila uzima mnogo vremena
PrilagoĎivanje vozila uzima mnogo vremena i moţ e biti vrlo komplicirana procedura. Ne zaboravite pitati za savjete drugih prije nego što započinjete tim pothvatom. Za dodatnu informaciju javite se Zavodu za socijalno osiguranje . Centrale kotarske uprave i fizioterapeut rehabilitacijske ustanove vam moţ e dati dobre savjete što se tiče pomoćnih sredstva za prilagoĎivanje. Kod Uprave za ceste se moţ e dobiti pomoć oko odluke prometne sigurnosti različitih prijedloga za prilagoĎivanje.
Ponekad treba olakšica
Svrha je da vozilo ima istu prometnu sigurnost prije i poslije prilagoĎivanja, ali to nije uvijek moguće u stvarnosti. Onda je moguće traţ iti olakšicu kod Kotarske uprave. Poduzeće koje izvodi prilagoĎivanje obiteljskog vozila vam moţ e dati savjete i pomoć oko tog pitanja.
Razmislite prije kupovine vozila
Postoje mnoga različita pitanja o kojima treba razmisliti prije kupovine vozila. Pokušajte naći vozilo koje bude odgovaralo i kad dijete postane starije. Rado se obratite Upravi za ceste (Vägverket) ili VTI i razgovarajte takoĎer s drugim roditeljima djece s funkcijskim preprekama.
Pročitajte takoĎer knjige na temu prilagoĎivanje vozila prije nego se odlučite kupiti takvo vozilo! Tamo moţ ete naći informaciju o vaţ nim stvarima što se
44
tiče situacije za vašu obitelj. Na stranama 61-62 čete naći prijedloge za čitanje na tu temu.
Naravno da nije moguće dati opće savjete koja vozila su najbolja za djecu s raznim funkcijskim preprekama. Ali ima ponekih pogleda koje treba spomenuti. To se najviše tiče djece s preprekama kretanja i s preprekama više različitih funkcija.
Visina krova
Visina krova je vrlo vaţ na kad roditelji i drugi stavljaju dijete u vozilo i veţ u dijete i eventualna pomoćna sredstva. Visina krova je takoĎer vaţ na u “mini-bus auto“mini-busu” ako dijete ima invalidska kolica s visokim naslonom.
Vrata vozila se trebaju otvarati 90 stupanja ili biti moguda za
pomaknuti u stranu (klizna vrata)
Široka otvorenja vratiju i široka vrata koje je moguće otvoriti naširoko (klizna vrata) olakšavaju sva dizanja iz vozila i ulaz u vozilu.
Mjesto vratiju
Vrata vozila na jednoj ili obadve strane “mini-busa” ? Vrata vozila/vratašca odtraga vozila?Razmislite što je najbolje u različitim situacijama Treba biti moguće preseliti dijete iz vozila bez da stojimo u grabi kraj ceste i bez da stojimo u guţ vi ako je slučajno drugo vozilo parkirano direkno iza našeg vozila.
Uređaji za otvaranje i zatvaranje vratiju vozila
Za neku djecu s preprekama kretanja je vrlo povoljno ako vrata imaju ručke koje se lako mogu okretati. Za djecu koja imaju dijagnozu DAMP, ADHD ili boluju od autističke bolesti je naprotiv ovo vrlo vaţ no, to jest da se vrata ne otvaraju lakim pokretom, jer bi se moglo dogoditi da ta djeca u nekom nepaţ ljivom trenu otvore vrata tokom voţ nje. U tim slučajevima je povoljno da se vozilo opremi s centralnim zaključavanjem.
Naljepnica koja obavještava
Zalijepite naljepnicu na zadnja vrata ili na vrata sa strane koja informira prometnike da ne parkiraju preblizu vašeg vozila, da bi vam olakšali ulazak i izlazak s djetetom i eventualnim pomoćnim ureĎajima.
45
Veliki i plošni prtljažnik
Lakše je utovariti invalidna kolica i druge pomoćne ureĎaje ako prtljaţ nik ima što plošni pod i široka vrata. TakoĎer je povoljno ako se ne treba visoko dizati kad se stavljaju invalidska kolica u prtljaţ nik
Najbolje je imati rampu za tovarenje koja je moţ e izvuči jedan komad van iz vozila. Onda je mnogo lakše dizati teške pomoćne ureĎaje i poslije dizanja opet gurnuti rampu natrag u vozilo.
Sjedalo koje se može okretati
Sjedalo koje se moţ e okretati olakšava ergonomsko kretanje ako je potrebno dizanje djeteta iz vozila i u vozilo.
Dobra amortizacija i stabilnost na cesti
Kao što smo opisali ranije, mnoga su djeca s funkcijskim preprekama posebno osjetljiva na nestabilnu voţ nju. To znaci da je amortizacija vozila i stabilnost na cesti posebno vaţ na. Automatska funkcija vozila koja regulira brzinu voţ nje moţ e pomoći da duga putovanja budu mirnija i udobnija.
Klima uređaj i grijalica za kupe
Mnoga djeca s funkcijskim preprekama imaju poteškoće s regulacijom tjelesne temperature ili su posebno osjetljiva na hladnoću/ili vrućinu. U zimsko doba je vaţ no koristiti grijalicu kupea. Kad je hladno vani je vaţ no imati jastuke za sjedenje i drugu pomoćnu opremu u kupeu, a ne u prtljaţ niku.
Ovo je posebno vaţ no za djecu koja imaju smanjeni osjećaj opipa i tada mogu dobiti ozljede hlaĎenja od rashlaĎenih pomoćnih sprema.
Zaštita prozora od sunca
Neka vrsta zaštite od sunca je vrlo vaţ na a za djecu koja imaju poteškoće s regulacijom tjelesne temperature i koja sama ne mogu reći da im je prevruće u vozilu ili da ih sunce blenda.
46
Djeca imaju pravo na dozvolu parkiranja
Pravo na dozvolu parkiranja za djecu s funkcijskim preprekama nije jedna naravna činjenica u svim dijelovima zemlje. Zakonska pravila oko ovog pitanja su se izmijenila u pozitivnom smjeru ili su bila u procesu ţ albe prema Upravi Cesta (Vägverket).
Slučaj se ticao jedne šestero godišnje djevojčice s teškim funkcijskim preprekama kretanja kojoj nije bila odobrena dozvola parkiranja. Pravnik ove obitelji je tvrdio da :
Odgovornost roditelja nije veća što se tiče djece s funkcijskim preprekama nego kod druge djece istog godišta ( Pravna osuda od Regeringsrätten 25 oţ ujka 1997, broj 12061-95).
Zakonsko pravilo objavljuje (TSV FS 1987:11) da se izuzetak za dozvolu parkiranja moţ e odobriti ako prepreka kretanja donosi da se osoba samo s poteškoćom moţ e kretati to jest nema posebnog izuzetka za djecu. Zakonsko prometno pravilo. 13 odlomak 8 paragraf objavljuje da se g
dozvola parkiranja izdaje vozaču koji vozi svoje vozilo i takoĎer i putniku koji redovito treba pomoć vozača izvan vozila, to jest nema izuzetka za djecu.
Konvencija (UN) Ujedinih Nacija o pravu djece, odjel 2, objavljuje da svako dijete ima ista ljudska pravila i ne smije se diskriminirati na primjer zbog funkcijskih prepreka.
Ţalba je bila prihvaćena od Uprave za Ceste (Vägverket) koja je zadnja uprava kojoj se moţ ete obratiti u ovakvim slučajevima. Time je poduzeti jedan prejudikat/presedan što se tiče ovog pitanja.
47
Kakvi su zakonski propisi što se
tiče dječjih prava na samostalni
48
Djeca imaju pravo na razvoj i aktivan život
Ima mnogo zakona, prava i konvencija ljudskih prava koje naglašuju da djeca s funkcijskim preprekama imaju ista prava kao svi ostali na samostalni ţ ivot i sudjelovati aktivno u društvu. U drugim specifičnim zakonima i pravnim preporukama je opisano koji tehnički zahtjevi trebaju biti ispunjeni što se tiče prometne sigurnosti.
Dječja konvencija
1989 godine su UN (Ujedinjene Nacije) prihvatile konvenciju dječjih prava, u svakidašnjem govoru zvana Barnkonventionen (Dječja konvencija). Švedska i skoro sve druge zemlje svijeta su odlučile prihvatiti tu konvenciju Dječja konvencija s 54 odlomka je ustanovila, da su djeca ljudi s vlastitim pravima i da sve vlade svijeta trebaju “sa svim svojim snagama i
mogućnostima” ostvariti tu konvenciju.
Dječja konvencija naglašuje da treba biti dječja perspektiva u svim odlukama u društvu drţ ave. Godine 1993 je osnovan jedan drţ avni dječji predstavnik zvani BO, (Barnombudsmannen) da bi pazio dječja prava u Švedskoj. BO treba izmeĎu ostalog paziti da budu zakoni i pravila u skladu s odlukama u Barnkonventionen (Dječjoj konvenciji).
U Barnkonventionen (Dječjoj konvenciji) je naglašeno da sva djeca imaju istu vrijednost i da se nijedno dijete ne smije diskriminirati (odlomak 2), da se dobro djeteta uvijek treba gledati kao najvaţ nije sto nam postoji pred očima (odlomak 3) , da sva djeca imaju pravo na ţ ivot i razvoj (odlomak 6) i da sva djeca imaju pravo izraziti svoje mišljenje i biti poštivana (odlomak 12)
Svi odlomci u Barnkonventionen (Dječjoj konvenciji ) vaţ e za svu djecu ali postoji jedan odlomak koji posebno vaţ i za djecu s funkcijskim preprekama. U tom odlomku se naglašuje pravo na aktivan ţ ivot s dobrom ţ ivotnom kvalitetom.
Svako dijete s fizičkim ili psihičkim preprekama ima pravu na potpuni i pošteni život koji omogućuje djetetu aktivnu djelotvornost u društvenom životu (odlomak 23 u Barnkonventionen tj Dječja konvencija).
49
Socialni zakon
Po Socialtjänstlagen (Socijalnom zakonu), SFS 1989:620, ima općina osnovnu, glavnu odgovornost da svi graĎani opčine dobiju podršku i pomoć koju trebaju. To je naglašeno u zakonu da općina ima odgovornost da pomaţ e graĎanima s funkcijskim preprekama da bi mogli učestvovati u graĎanskom društvu na isti način kao i drugi graĎani. Jedan od uslova jest izmeĎu ostalog da osobe s funkcijskim preprekama trebaju imati iste mogućnosti za kretanje kao i drugi graĎani. Osnovna odgovornost opčine ne isključuje odgovornost drugih ustanova.
Zakon zdravstva i bolesničke njege
Po zakonu Zdravstva i bolesničke njege, HSL. 1982:763 i 1992/93:159, imaju kotari/opčine duţ nost ponuditi posebnu njegu, rehabilitaciju i pomoćna sredstva za funkcijske prepreke onima koju stanuju u području (paragrafi 3b i 18b). Usluga pomoćnih sredstva treba planirati zajedno s ličnom osobom. U zakonu nije naznačeno kako se opširno preteţ e ponuda pomoćnih sredstva, nego ovo treba provjeriti u svakom osobnom slučaju.
Djeca imaju pravo na putovanja i dosežljive okoline
Duţ nost drţ ave da stavi na raspolaganjemogućnost za putovanja djeci s funkcijskim preprekama, je izjavljeno izmeĎu ostalog u Standard zakonima Ujedinjenih Nacija (FN), Zakonu prijevoznih sluţ ba (Färdtjänstlagen), Školskim zakonu (Skollagen) i Zakonu za školske prijevoze
50
Standard zakoni Ujedinjenih nacija (FN)
Po standard zakonima FN (Ujedinjenih nacija) je najviši cilj da osobe s funkcijskim preprekama budu osigurane potpuno dostupnost i
ravnopravnost. Svaka drţ ava koja je poduzela Standard zakone, treba biti odgovorna, da se poduzmu sve moguće mjere, da bi se spriječile sve prepreke za djelotvornost u svim područjima drţ avnog društva. U Standard zakonu 5, stoji sljedeće, što se tiče dostupnosti.
One države koje se obvezuju da poštuju Standard zakone Ujedinjenih nacija (FN) trebaju uvesti jedan program koji čini fizičku okolinu dostupnom bez razloga koje ili kako velike funkcijske prepreke ljudi imaju.
Standard zakoni nisu zakonski obvezujući na isti način kao Dječja
konvencija (Barnkonventionen), ali one članske drţ ave koje su prihvatile te zakone, se moralno i politički obvezuju odgovornošću da se ih pridrţ avaju u svakidašnjem radu.
Zakon prometnog putovanja (Färdtjänstlagen)
U Zakonu prometnog putovanja (Färdtjänstlagen) (SFS 1997:736) stoji da općina ima odgovornost opskrbiti prijevoz osobama s funkcijskim
preprekama koje nisu privremene, i za osobe koje imaju bitne poteškoće da se miču svojom snagom ili se ne mogu sluţ iti javnim prijevoznim
sredstvima. Lične potrebe trebaju vladati. (paragraf 7)
Školski zakon (Skollagen) i školski prijevozni zakon
(Skolskjutsförordningen)
Školski zakon (Skollagen paragraf 7) regulira školske prijevoze kroz Školski prijevozni zakon (Skolskjutsförordningen
paragraf 1). Općina stanovanja je duţ na opskrbiti školski prijevoz, kad je potreban, izmeĎu ostalog za
51
Djeca imaju pravo na prometnu sigurnost
Djeca nemaju samo pravo na dostupnost i putovanje. Oni imaju takoĎer pravo na sigurno putovanje. To je naglašeno u sljedećim zakonima, preporukama i drugim nacionalnim dokumentima.
Poslovna politika Ureda za ceste što se tiče dječjih pitanja
Ured za ceste (Vägverket) je postavio svoju poslovnu politiku sto se tiče dječjih pitanja i prava po Dječjoj konvenciji (Barnkonventionen) odlomak broj 3 u kojem stoji da dječja pitanja trebaju biti u prvom planu. U tom poslovno političkom dokumentu stoji da Ured za ceste (Vägverket) treba: Kroz suradnju stvoriti najbolje moguće uslove za slobodu kretanja djece i
sigurnosti i za dobru okolinu
Smanjiti prepreke da bi se djeca mogla sluţ iti prometnim sistemom Obezbjediti da se dostupnost djece planira u ranim fazama projektiranja,
gradnje i odrţ avanja
Stimulirati druge suradnike da imaju obzira na dječje potrebe dostupnosti, sigurnosti i dobre okoline
Dogovoriti se s djecom (ili onima koji zastupaju djecu)
Nula vizija Ureda za ceste (Vägverket)
Najvaţ niji cilj zajednice je da se nitko nebudne ozlijedio ili poginuo u prometu. To je isto cilj u deklaraciji Vägverkets Nollvision (Nula vizija Ureda za ceste) koja je prihvaćena od švedskog parlamenta. U tekstu je naglašeno da treba poduzeti sve moguće mjere da se smanji rizik da bi se netko ozlijedio u prometu ili da bi poginuo u prometu. U Nollvisionen (Nula viziji) je isto navedeno da se prometni sistem oslanja na one koji imaju najmanju i najslabiju zaštitu i oni koji su najviše izloţ eni nasilju. Prometni sistem se treba konstruirati tako da zadovolji potrebe tih grupa ljudi. Jedna od tih posebnih grupa s niskom tolerancijom nasilja je grupa djece, a najosjetljivija na nasilje, su djeca s funkcijskim preprekama.
52
Dječja konvencija
U dječjoj konvenciji odlomak 3 (koji se radi o dobru djeteta) se naglašuje duţ nost društva da garantira sigurnost djece u različitim pogledima na primjer što se tiče putovanja. U tom ponešto kompliciranom tekstu piše izmeĎu ostalog slijedeće:
Države konvencija trebaju osigurati da institucije, usluge i uredi koji su odgovorni za njegu ili zaštitu djece ispune sve uslove i norme koje su postavljene od ovlaštenih tijela vlasti, posebno što se tiče sigurnosti, zdravlja, broj osoblja i sposobnosti osoblja te ovlaštenog nadzora.
